OKO ZAJEDNIČKOG STOLA

foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak

Bilo je to na nekom drugom prostoru, u nekom drugom vremenu. Bilo je to davno. Al događaj koji se tad zbio, spominje se tolike godine. I govori o njegovoj važnosti.

Stolice i stol. U ovom vremenu, u zelenilu. Čekaju izletnike, šetače, putnike namjernike. A simbolikom podsjećaju na značenje današnjega dana. Na posljednju večeru. Na okupljanje oko zajedničkog stola. Na euharistiju. Utemeljenje tisuće ljeta duge tradicije.

Danas, na veliki četvrtak, sa crkvenim zborom pjevam na svečanom misnom slavlju u crkvi svetog Sebastiana. U crkvu stižem direktno s posla.  Po zavšetku mise je proba zbora jer se još uvježbavaju pjesme za uskršnje bdijenje. Na nogama sam već od pola šest izjutra. I umorna.

Žurim kući iz tisuću, a u stvari iz jednog razloga. Dolaze kćeri na uskršnje blagdane. Starija  stiže iz Pariza a mlađa iz Nürnberga. I moje srce radi toga …kako bi to rekao Dragutin Tadijanović …kuca kao zlatan sat.

Bit će to predivan Uskrs. I mi svi, okupljeni oko zajedničkog stola…

Znam Isuse, i tebi bi se to svidjelo.