Potvrda osobne savjesti
tekst i foto: Emil Cipar
– Naša prošlost nije prošla. Odluke koje su nekad donesene i otkrića koja su nekad napravljena, određuju naš život i danas. Povijesno sjećanje je uvijek potvrda osobne savjesti.
Ovo je rekao Michael Wrasmann, gradonačelnik općine Charlottenburg-Wilmersdorf u Berlinu, prigodom otkrivanja spomenika Marku Maruliću 27. svibnja 2000.
Blago njemu! On si ove riječi može dopustiti, a da to ne zvuči licemjerno. Neka to pokuša neki gradonačelnik Slavonskog Broda danas. Nemoguća misija.
U Slavonskom Brodu slike iz prošlosti izazivaju uglavnom negodovanje. Najbolji primjer je zgrada hotela „Park“ u samom centru grada.
Nekada je bila vizualni identitet grada. Brojni Brođani proslavili su u hotelu „Park“ svoju maturalnu zabavu, a kasnije su u društvu s prijateljima uz prvoklasno jelo i piće, dobru glazbu provodili ugodne trenutke.
Ovaj hotel nekada je bio centar društvenih događanja. Posjetili su ga i u njemu prenoćili i proveli nezaboravne trenutke brojni uglednici iz bivše Jugoslavije.
Ali moderna krađa društvene imovine pod alibi nazivom: privatizacija …učinila je od ove ljepotice u parku Klasije, ruševinu.
Nitko od odgovornih se danas ne srami zbog ovakvog izgleda hotela „Park“, jer su eventualni sram dobro naplatili svi koji su ovoj pljački imali svoje prste.
Ipak, srame se brojni nevini građani, oni kojima je ova rugoba svaki dan pred očima.
Za vlasnicu ovog hotela (jedna strana banka) ovo je samo jedna stavka u aktivi. Njena vrijednost je daleko iznad realne tržišne vrijednosti, što odbija eventualne investitore.
Ta visoka vrijednost u aktivi vlasnice je cijena srama i cijena obraza svih onih koji su u ovoj pljački sudjelovali.
I ta strana banka ne poznaje sram.
Kako izgleda, Brođanima će njihova prošlost još dugo biti pred očima.
A potvrda osobne savjesti?
Tko za nju pita danas.
Bila je tu nekada i stara pijaca.Toga se jako dobro sjecam.
Ovo je još jedna slika i vidljiva prilika, od onih koji se najviše busaju u prsa,koliko se voli Hrvatska.Pri čemu se zaboravlja,možda bolje rečeno omalovažava, kultura navika,o čuvanju povjesnih društvenih dobra.
Damire,
tvoja ideja je idealna, mogla bi se sprovesti u djelo,
ali dali doticni u lokalnoj vladi to zele provesti u djelo je veliko pitanje.
Jer ti isti mjesni politicari starije objekte prodaju za sitne novce svojim prijateljima, a ovi cekaju priliku
dok cijene narastu i zaraduju na njima bez da su i prstom pokrenuli. Valjda i profit dijele,
Sve je to banda kriminalaca i mafijasa.
Gradske vlasti trebaju izglasati zakonsku odredbu ili predložiti Sabodu da izglasa zakon po kojem vlasnici objekata u užem centru u određenom roku moraju obnoviti iste zgrade iz razloga da budu funkcionalne, bezopasne i da ne urušavaju ugled grada. Ako se vlasnici ogluše moraju platiti velike kazne koje bi bile mjesečne pa tako svaki mjesec dok grad ne sakupi dovoljno kazni kako bi mogao ovršiti istu zgradu.
Hm, ja sam ovako malo starija pa se sjecam ovakvog hotel parka prije nego je postao hotel park. Izgledao je slicno ovako. Bez stakala bile su rupe. Unutra su prodavali ljubenice. Stanes kraj rupe koja je trebala bit prozor i kupis ljubenicu. Onda je taj grozni socijalizam od te rusevine napravio velebni hotel koji spominjete u ovom dopisu. E nije to valjalo, trebali su nam ponovo rusevine i rupe. Samo da jos netko pocme prodavat ljubenice u njemu. SVE SE VRACA SVE SE PLACA GOSPODO MOJA!
ruglo i veoma opasno – dok netko ne strada neće se ništa poduzeti
Spomenik prvom Hrv.predsjedniku,postavljen okrenutih leđa jednoj takvoj ruini govori dovoljno…tako se i vlast u S.Brodu odnosi prema tome-okreće leđa,sliježe ranenima i nema odgovora na bilo kakav upit…:(
slicno je i kod nas u Vukovaru, a posebno u Borovu naselju koje je stvorio i izgradio skupa uz kombinat “Borovo” Toas Bata, covjek koji ni danas u Vukovaru nema barem spomenik. I nitko se radi toga u mom gradu ni malo ne srami
Tu sam nekada u hotel Park dolazila na plesove Kako je jadno sada!