ČEDNOST NEKADA

Zbog tebe sam tarabe preskako

DSCN6830

tekst i foto: Emil Cipar
Kako se nekada u Slavoniji živjelo i ljubovalo?

Na selu je momak dolazio, mahom kradom, svojoj curi u kiljer, kijer, vajat ili kućar, djevojačku sobicu, koja je služila i kao spremnica za hranu (na gornjoj slici). Bila je izvan glavne kuće za stanovanje, pa kao takva vrlo pogodna za ljubovanje.

Tobože je to bilo zabranjeno, jer se nije smjelo voditi ljubav prije crkvenog blagoslova. Dvorišta su bila ograđena, a u njima je pas na lancu kontrolirao svaki kutak.

Vrata kiljera zaključavala su se iznutra zasunom i brižne majke mogle su u kući mirno spavati, jer su “kćere” bile trostruko osigurane.

Mislile su tako, ali…

…ograda …zvana tarabe, mogla se preskočiti ili je u njoj već postojao „priskok“ (na slici dolje). Pas se mogao podmititi komadom slanine, ili svezati „na kraće“, a vrata kiljera moglo se „zaboraviti“ zaključati.

Bila je to javna tajna o kojoj nitko ništa nije znao osim: psa, cure i momka, naravno …i samo još par lajavih baba u selu. A za neupućene: lajave babe su nekada radile isto što danas rade facebook i twitter.

I one su se trudile za svoje statuse skupiti što više komentara i lajkova.

U vremenu kiljera, pasa, lajavih baba, “priskoka” i zasuna, slavonski pisac Ivan Kozarac napisao je jednu, možda najljepšu ljubavnu pjesmu pod nazivom: Milovo sam. Pjesmu je uglazbio Ivo Tijardović.

Evo pjesme (dok čitate, možete tiho pjevušiti):

Milovo sam garave i plave,
Dosta cura za života svoga,
Al što tebe – to nijednu tako,
Curo draga iz sokaka moga.

Tarabe sam rad’ tebe preskako,
Po baštinskih skrivao se kuti,
I kad jasmin i kad dunje mire
I kad lišće i vene i žuti…

Tebi curo šuljo sam se kradom
Kroz straže oca ti i maje,
Kruhom pito lajava Garova,
Dok ti vrele kradoh poljubljaje…

Čak i danas ja ti drhćem, čeznem
Vazda željan zagrljaja tvoga
Pregorjet te ne znam i ne mogu,
Curo draga iz sokaka moga.

DSCN6843

5 1 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
2 Comments
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Damir
10 years ago

Nema više taraba po selima, nema više ni plota, ni sijena na štagljima gdje je najmekše bilo. O kako sijeno miriše rano ujutro a mekano je da mekše nemože biti.