Vozne karte molim!
tekst i foto: Emil Cipar
Željeznički promet u Slavoniji ima stogodišnju tradiciju. Željeznica je promijenila navike, promijenila pravila ponašanja i življenja uz nju. Utjecala je na kulturu i običaje.
Puno ljudi radilo je u voznom prometu i na infrastrukturi u zanimanjima kojih više nema; ložač, kočničar, skretničar…
Sva važnija mjesta u Slavoniji bila su povezana željezničkom prugom.
Željeznička uniforma bila je česta na ulicama slavonskih gradova. U njoj se vjenčavalo, išlo u crkvu, kino ili gostionu.
Danas to više nije tako. Željeznica nije našla svoje mjesto u modernom životu, pa se mnoge pruge ukidaju. Ukinuti prugu je vrlo lako, ali sagraditi novu je gotovo nemoguće.
Iako bi nostalgične vožnje kroz slikovite predjele Slavonije sigurno bile zanimljive i privukle bi brojne zaljubljenike u željeznicu …o tome se ne razmišlja.
A na bogatu povijest željeznice u Slavoniji podsjećat će rijetko sačuvana vozila i građevine uz prugu. Kao i ova drezina na slikama gore i dolje.
Što je to drezina?
Ručna drezina je preteča bicikla, prvo vozilo na dva kotača, izrađeno od drva, sa sjedištem za vozača, koji ga pokreće ručnim mehanizmom. Naziv (draisina, draisienne, drezina) po izumitelju barunu K. F. Draisu von Sauerbronnu (1775–1851), koji je svoje vozilo izložio u Parizu 1818. Danas, vozilo na tri kotača koje se kreće po željezničkoj pruzi i služi za kraće prijevoze.
Koristili su ju nadzornici pruge kako bi brže kontrolirali radove pružnih radnika na održavanju. Često je „bauštela“ na jednoj dionici bila i desetke kilometar duga.
Kada bi na istom kolosijeku naišao vlak, vozač bi skinuo drezinu sa pruge.
Prugu su redovno kontrolirali ophodari. Oni su išli pješke po pragovima …šliperima, naoružani velikim ključem za zavrtanje vijaka kojima su bile učvršćene šinje.
I svi oni; ložači, strojovođe, kočničari, brojni pružni radnici, ophodari, nadzornici, skretničari… živjeli su od pruge. Naravno i članovi njihovih brojnih obitelji.
I svi su govorili vrlo glasno. Na poslu su morali, kako bi nadjačali buku parnih strojeva, pa su to primjenjivali i u privatnom životu. Razgovor željezničara mogao se daleko čuti.
Utihnuli su razgovori na ulicama gradova uz prugu u Slavoniji, a željezničku uniformu moguće je vidjeti jedino na željezničkim kolodvorima, a i to sve rjeđe.
