Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
tekst i foto: Emil Cipar
Dugo sam se toga dana zadržao na brodskom buvljaku …puno duže no inače. Na tri štanda bila je ponuđena sudbina jedne …nekad vjerojatno bogate šokačke obitelji: ručnici, stolnjaci, pregače, vezenke, prekrivači, pokrovci, zidnjaci, tkanice, marame, fertuni…
Heklano, vezeno, tkano, šlingano, necano… svaki komad za par kuna, a ako uzmeš više moglo se o cijeni dogovoriti …pa ljudi smo.
Pomislih koliko je dugih, gluhih zimskih noći trebalo majkama i bakama dok su sve ovo napravile …koliko je cura sa ovim ruhom ispraćeno.
Sve te cure bile su iz „dobre kuće“.
Svaka stvar ponuđena toga dana na tri štanda na brodskom buvljaku bila je nekada status simbol. Pokazivala se u svakoj prigodi gostima, hvalilo se njom…
A toga dana na brodskom buvljaku, na tri štanda …ponuđen je sav taj ponos u konkurenciji sa jeftinom kineskom robom, industrijske izrade.
Borio sam se suzama toga dana na brodskom buvljaku. Sjetio sam se majke iz Tadijanovićeve pjesme: Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Je li ona slutiti mogla kako će završiti bijelo platno koje ona tka u tišini bez kraja.
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognuti lik i prosijede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O mati žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
(Dragutin Tadijanović)
Tužno je vidjeti tu rasprodaju blaga… još tužnije što oni koji to prodaju su vrlo daleko od onih vrijednih ruku koje su to stvaralae… tko zna kojim sve putevima je to osvanulo na “buvljaku” umjesto na otkupu na nekom stručnijem i uglednijem mjestu ( govorim o mogućnosti sačuvanja naše originalne etno baštine )
moja mati bijelo platno tka …Tadijanović-prekrasna.
Jelica Maric ako ga na sajmu otac prisretne, star je pa se bojim da mu srce ne pukne …ovo je da ti srce pukne
Dragi Emile, idem i sama često na buvljak, ovdje u Mainzu. Ovdje se prodaju rabljene, a samo ponekad nove stvari kad se pokoja trgovina zatvori. Jednom me je moja radna kolegica upitala:”Što, vi idete na buvljak? Imate li još mjesta u svojemu stanu?” – jer svaki put se ponešto tu pronađe što se drugdje više ne može kupiti. Mislim da se u Slavoniji ti ručni radovi prodaju više iz potrebe da se preživi, nego li da se na njoj zaradi. Žalosno je to kada se ljudi (žene) moraju rastavljati od tako bogatih i lijepih ručnih radova,za koje zapravo ne postoji… Read more »
Gledam i ne vjerujem…Ali jos ne optuzujem, jer nezna se porijeklo i nacin kako to blago dospjelo tu gdje je…Mozda je neko i zaplakao i neko i place gledajuci svoju muku… Prodavalo se uvijek po nesto od ruva, ali ne tu, tako i ne od tih i po tu cijenu…Zato inati se Slavonijo, ljepota me tvoja boli…