VOLIM KIŠU

foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak

Nabujale rijeke, poplavljena polja, putevi …Zna to s proljeća biti, pa sav ljudski rad padne u vodu.

Ah, neda se čovjek, opet će …a nedaju se ni priroda, ni rijeke, i oni će opet po svome.

Tamni oblaci, nebo  se otvorilo. Na trenutke i sunčeve zrake pobjede, provire sneno a rijetki šetači hvataju i tu priliku.

Ipak, travi to vrijeme odgovara. Cvijeću isto tako. A i ja volim kišu!