piše: Žarko Delač
Bez obzira na uvriježeno mišljenje kako je naš obrazovni sustav ujedno i odgojni u praksi je situacija drugačija. Naime profesori su, osobito u posljednje vrijeme nakon uvođenja državne mature, pod velikim pritiskom i usmjereni prvenstveno na rezultate svojih učenika. S druge strane opsežno nastavno gradivo koje trebaju proraditi s učenicima ne daje im mogućnost rada na odgojnoj komponenti u nastavnom procesu.
Slična je situacija i u predškolskim institucijama u kojima su pedagoški standardi i broj djece na jednog odgojitelja takvi da se pedagoški i odgojni rad uglavnom svodi na čuvanje djece. Imajući u vidu kako su roditelji okupirani poslom ili traženjem posla i dodatnih izvora zarade djeca su prepuštena sama sebi ili svojem društvu. Spas pronalaze u igrama na kompjuteru, gledanju televizije ili kockanju, a sve manje u društvenim i sportskim igrama.
Žalosno je gledati kako su nekad prepuna sportska igrališta prazna, a kafići i kladionice pune srednjoškolaca. Zbog toga je uvođenje odgoja kao posebnog predmeta u škole izazov i prioritet. Pri tome ne mislim samo na obiteljski, domovinski, sportski, vjerski i zdravstveni odgoj već i na odgoj vezan uz zaštitu okoline, energetsku učinkovitost, toleranciju i razumijevanje.
Na žalost od svega toga u škole se pokušava uvesti samo zdravstveni odgoj s vrlo upitnim temama koje se odnose na seksualnost i spolnost. Ne ulazeći u mnogobrojne kritike na način na koji se ovaj predmet želi uvesti u škole, njegovog sadržaja i stručne provedbe, smatram kako je potpuno pogrešno uvoditi samo jedan segment odgoja.
Govoreći recimo o domovinskom odgoju može se naglasiti kako je zdravlje značajno i bitno za kreativnu i uspješnu naciju. Pri tome će recimo svatko tko voli svoju domovinu dobro razmisliti između ostalog i o štetnosti pušenja i dodatnom opterećenju pušača na zdravstveni sustav. Ili govoreći o tjelesnom odgoju i kretanju nije loše podsjetiti na staru izreku kako je u zdravom tijelu i zdravi duh. I tako redom od obiteljskog do zdravstvenog odgoja može se naći pregršt tema s kojima bi učenike trebalo upoznati i razgovarati s njima jer o tome nemaju s kime razmijeniti mišljenja i iskustva.
Zato nam je odgojni predmet potreban ali kao rezultat šire rasprave i razmjene mišljenja što s njime želimo postići i na koji način. Zdravstveni odgoj je samo jedan segment u tom mozaiku potreba i nedostataka obrazovnog sustava i sigurno nije dugotrajno rješenje i odgovor na aktualne probleme i posljedice suvremenog načina života. Znanstvenici, stručnjaci, pedagozi i različite društvene skupine bi trebale dati cjeloviti odgovor koji bi utjecao u prvom redu na smanjenje ovisnosti, nasilja, beskrupuloznosti i egoizma među današnjom mladom generacijom. Sve ostale ljudske vrijednosti i odgojne komponente nakon toga bi bile daleko lakše prihvatljive. I to ne samo među mladom generacijom već i odraslima. Jer i svima nama nedostaje veliki dio toga što od mladih želimo. Zbog toga bi mlade trebalo podučiti kako i na koji način ova usvojena znanja prenijeti i na svoje roditelje i bližnje.
U ovako zamišljenom zdravstvenom odgoju o tome nema ni riječi što je još jedan njegov nedostatak i dokaz promašenih ulaganja i truda u njegovo uvođenje. Za pohvalu je jedino kako postoji konsenzus o službenom uvođenju nastavnog predmeta i nekog od oblika odgoja u škole i to je jedino pozitivno čemu je polemika oko zdravstvenog odgoja za sada pridonijela.
Savršen osvrt na temu općenitog a ne samo zdravstvenog odgoja.
Slažem se, mladi danas nemaju koga pitati kako se ponašati ili kako reagirati u određenim životnim situacijama. Škole ih uče mnogočemu, ali još uvijek su predaleko od toga da mogu opravdati svoj naziv “Odgojno obrazovnih ustanova”. Ono “odgojno” se previše ističe a premalo koristi. Očito je da školama nedostaje odgovarajući nastavnički kadar. Ovdje isključujem psihologe i pedagoge koji su propisima i zakonima limitirani u svom radu.
Ovime je mnogo toga rečeno: “Jer i svima nama nedostaje veliki dio toga što od mladih želimo.”
Izvrstan tekst.Čestitam!