DOMOVINA JE U RIJEČI - Hrvatski Glas Berlin

DOMOVINA JE U RIJEČI

Božica Jelušić gostovala u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Njemačkoj
tekst i foto: Sonja Breljak
002Berlin/Bila je to prema sadržaju i ugođaju iznimno lijepa večer u Veleposlanstvu RH u Berlinu. I to ne politička ili diplomatska, već kulturna i književna.

Naime, u prostorima hrvatskog diplomatskog predstavništa gostovala je hrvatska književnica Božica Jelušić.

Božica je u Berlinu, točnije u Hrvatskoj zajednici u Pola ure kulture Hrvatskog glasa Berlin, gostovala s kraja prošle godine predstavljajući svoj roman “Čišćenje globusa” a ovom prigodom je u Berlin donijela pregršt stihova, domaću, kajkavsku riječ. Jer kako reče Božica pred početak predstavljanja: Zavičaj je u riječi, domovina u jeziku, dakle, večeras je ovdje zavičaj.

A večer je počela glazbenim ugođajem. Na klaviru su u uvodu i kasnije tijekom večeri svirali: Siniša Blaževć, Marcus Lauzuker te Maurice Polczynski.

Gošću iz Hrvatske i ostale koji sudjeluju u programu kao i sve koji su došli na ovu književnu večer, pozdravio je veleposlanik RH u Njemačkoj, Ranko Vilović. Ukratko je predstavio Božicu spominjući se broja njenih djela, rada  s djecom i za djecu, rada na očuvanju prirode. -Božica piše puno i lako jer tako i govori, rekao je na koncu veleposlanik Vilović predajući riječ  moderatoricama večeri, Slavici Klimkovski, članici Autoren forum te Sonji Breljak, glavnoj i odgovornoj urednici Hrvatskog glasa  Berlin.

-Kao Božji dar, bi mi prije nekog vremena dana prigoda upoznati našu večerašnju gošću. Bi to najprije kroz zapise o putovanju, ah kakve divne zapise piše Božica Jelušić, kako divne, pune misli u riječi, rečenice i redove slaže. Poezija teče, pretaču se i rastaču, spajaju i ljube riječi, slike i osjećaji, u Božicinoj prozi kao i u stihu.

Bijasmo sretni mi na Hrvatskom glasu Berlin imati rubriku Božicine poezije, sresti se s njom u Berlinu (a Božica kaže:U Berlinu rastem u visinu) te slušati njenu pripovjest o dvorcu Barnagor u kojemu živi, zamišljam ju u odajama, među knjigama, u vrtu među biljkama, u prirodi. Sretnu.

Čujte, oduvjek sam voljela poeziju al kao dijete mišljah kako veliki pjesnici odavno nisu među živima. Bilo je teško zamislivo da su nama, čitateljima, takvi velikani riječi i misli, suvremenici. Oni koje možemo i sresti i čuti, kao što mi, sretnici, imamo progodu večeras.

Kad pjesnik piše, stvari izgledaju malo drukčije.

Za obične smrtnike su obične stvari, kruh susret sa kruhom, mrvicama i šećerom.

Međutim kada te obične stvari doživi Božica Jelušić, rekoh između ostalog prigodom predstavljanja Božice Jelušić, onda nastane pjesma koju možete čitati kao sljedeći prilog našeg portala.

Sve u svemu, bio je pravi užitak ponovo slušati Božicu Jelušić, njene pjesme na kajkavskom, osjetiti ugodnu atmosferu, skoro mirisati prirodnost koju danas svi traže. Božica je tijekom večeri posebno pozdravila svoje dvije vrlo dobre prijateljice: Slavicu Klimkovski i Slavicu Sarkotić. Božica je zanimljivo čitala iz priče Oblak, Slavice Klimkovski  završivši s najljepšom preporukom  Slavici -sačiniti i izdati knjigu.

Poeziju iz knjige “Spomenek Turopola ” čitala je ovom prigodom i Slavica Sarkotić, pjesnikinja i Božicina prijateljica.

Veleposlanik RH, Ranko Vilović je na kraju drovao cvijeće gošćama –Vidimo se ponovo,  zaključili su  i predstavnici Veleposlanstva  i gosti iz Domovine kao i domaćini u Berlinu.
Nema tako malog naroda i jezika iz kojeg ne mogu nastati veliki ljudi, nit je vodilja koja se dokazala tijekom večeri i po više puta.

Stvaralaštvo Božice Jelušić je nepresušno blago, njena poezija topla, meka, široka. –Domovina je u riječi, u jeziku, veli Božica.  U našem divnom jeziku.

Eto, s Božicom Jelušić, njenim riječima, rimama i stihom, bijasmo i mi doma. Ponovilo se !

0 0 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
1 Comment
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments