Piše: Krešimir Veselić
Dortmund/ Već oko 5 godina u okviru udruženja ‘Matica hrvatska za Ruhrsko područje’ djeluje mali mješoviti zbor, kojega članovi žive u Dortmundu i okolnim gradovima.
Zbor vodi Krešimir Veselić. Njeguju prvenstveno hrvatski pučki melos. Kako zbor nastupa i na bogoslužju u obližnjim hrvatskim katoličkim misijama, to su duhovni napjevi, kako pučki, tako i umjetnički zauzeli znatan dio njihovog repertoara.
Posebno je dobra suradnja s hrvatskom katoličkom misijom u Dortmundu koja zboru daje svoje prostorije za vježbe. Stoga zbor nastupa pod imenom te misije. Počelo se skromno s nekih 8-9 članova u dobi od 20 -70 godina. Situacija se bitno promijenila događajem koji je toliko zanimljiv i poučan, da ga je vrijedno ispričati:
U jesen 2010. za vrijeme odmora, vjeroučiteljica misije dovede tri djevojčice od kojih desetak godina, ‘da čuju kako oni probaju’. Upravo su bili vježbali latinski koralni Requiem, koji je trebalo pjevati na jednoj svečanoj zadušnici.
Djevojčice su slušale, sjajnih očiju.
-Jeste li kad čule za ‘Kyrie eleison? Da jesu. -Pa kad?
-Pa za Božić!
-Dobro, hajde, probajte i vi!
Nakon što im se kratko razjasnio latinski tekst …djevojčice su za kojih četvrt sata već pjevale Kyrie, Sanctus i Benedictus.
Bile su primljene, ali za 2-3 tjedna predstojao je nastup na smotri zborova hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj! Na programu dvije ozbiljne četveroglasne skladbe ‘Pred Tobom padam nice’ (J. S. Bach) i ‘Ecce quomodo moritur justus’ (J. Gallus). I taj su program brzo svladale i nastupile zajedno s zborom.
Kako im je bilo teško pratiti četveroglasnu partituru, same su ispisale latinski tekst s dinamičkim znakovima, obojile i ukrasile i to su bile njihov e ‘note’, iz kojih su pjevale na izvedbi (napjev su ionako naučile napamet).
U međuvremenu zbor ima sedam djevojčica. Generacijskih problema nema, za vrijeme pjevanja one se drže kao odrasli. Iz iskustva je poznato koliko pjevanje na materinjem hrvatskom jeziku pospješuje njegovo očuvanje posebno kod djece, koja njime nedovoljno vladaju.
U vremenima kriza i recesije, kada se drzavne kase prazne za kulturu otvara se veliki prostor za istinske volontere sa dobrim idejama i programima.Jedan od takvih je i gospodin dr. Kresimir Veselic. Mukotrpnim
volonterskim radom, gotovo tvrdoglavo je uspio realizirati svoj dugogodisnji san i to bas u vrijeme
recesije.Ovaj njegov projekt je realiziran i u okviru Matice Hrvatske za Rur. Matica ima i drugih slicnih dogadjanja, koja se isto tako volonterski ostvaruju bez ikakvih dotacija, o kojima cete biti obavjesteni.
Sa stovanjem Ante Karacic