poštovani uglednici, poštovani nazočnici…
Joža Prudeus
(glas I)
Poštovani gospodine predsjedavajući,
poštovani zamjenikov zamjeniče
poštovani uzvanici
poštovani uglednici
poštovani nazočnici
poštovani novinari…
Evo čuli smo stanje,
ništa više, ništa manje
sve je tanje…
Dopustite Visok dome
da prozborim ja po svome:
pošto vani, kila kruha?
pošto vani, litra mlijeka?
pošto vani, dva tri lijeka?
pošto vani, cipelice, košuljice?
pošto vani, četvrt kruha s dva listića somerice?
pošto vani, pet srdela? Kakva tuna…
pošto vani, minimalno što nam treba?
(glas II.)
Postoje brojne trgovine gdje je Sve po dvanajst kuna!)
(glas I.)
Zahvaljujem.
Pošto vani, ja na cesti još, od lani,
pošto vani, u Zavodu, k’o na brodu
na tisuće i bez prava i bez plaća
radnog mjesta, dionica…
ma ludnica!
Dopustite poštovani,
vidim da je moje strpljenje isteklo, i vaše je pri kraju
molio bih u zapisnik pa neka neka svi znaju,
nešto čisto osobno:
dame i gospodo, zahvaljući Vama koje sam birao
nisam propao
na cjedilu sam ostao.
Toliko.
Kad nema važnijih problema za kontejnerski premreženu Hrvatsku u sabornici je na dnevni red stavlja itekako bitna točka… ZAKONI PO HITNOM, ILI ZAKONODAVCE U HITNU ! Sjetih se ovih tmurnih dana, (tko mi je kriv), jedne veoma važne saborske sjednice. Toga dana, ma i svih prije i poslije ovog na dnevnim redovima prednost su trebali bili gorući problemi hrvatskoga društva, npr.: konačna osuda zlokobne agresije, pitanje nemale ratne odštete, hrvatski krajevi još uvijek u susjednim državama, ojađeni, istinski branitelji,urušeno zdravstvo, ugušeno sudstvo, pomahnitala mafija, ponižena prosvjeta itd. itd. Međutim za(s)tupnici se između sjedenja na sjednici i stajanja za saborskim šankom… Read more »
Poštovani, mi smo razočarani