foto:Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
– Nek vas ova slika ne prevari. Ja vam inače sjedim uz Savu, gledam njen tok, uživam u zalascima sunca, slušam prolaznike, pravim društvo samotnima, radujem se sa zaljubljenima…
E, al sad Sava došla k meni. Skoro potonuh. Srećom je ovih dana u opadanju. Hladna je voda Savina proljetna.
Dobro, znam ja, da je baš bilo krizno, ne bi vi mene ostavili, zar ne?
Sjedim tako opkoljen, vodom zarobljen. I razmišljam …otkud, zašto, zbog čega, tko je što učinio, tko nije. Slušam i ljude koji o tome raspravljaju …zašto je poplavilo, tko je kriv, jel netko izvlačio pijesak iz brane, tko je jamio a tko nije i što da čini jadni, obični čovjek u ovoj zemlji. U prosjeku, bez posla, slabih primanja, bez radosti i nade u budućnost …
E, moj Potjeh, lako je bilo to učiniti u Ivaninoj bajci, daj se sad, u ovom našem zbrkanom svijetu, i kroz mutne vode nadošle Save, zaputi u potragu za istinom …
Evo, obećavamo, otkriješ li ju, hitno ćemo s njom na naš Glas. Zadovoljan?
Bogme i ja mu cesto u ljetu pravim drustvo sad mi ga je zao sto je usamljen i mokar.