Danas u nas raj za satiričare …(replike bez lirike)
piše: Joža Prudeus
Pliva patka
(Uvijek svježe novinarske patke)
Bilo loše. Bit će bolje.
Stalo vam do moga glasa …
Glas ću dati, kao prije,
ne gajim iluzije.
Od kockice kule slažu,
vrag u ovom prste ima.
Nekima je uvijek dobro,
kad će bolje biti svima.
NISAM, NISAM PESIMIST,
OPTIMIZMA IMAM ZRNO.
SAMO MI JE PREVIŠE
PRED OČIMA CRNO.
Puste priče, stare fraze,
hrđa gunđa, jezik zlato.
Uz potoke patke nema.
U tisku ih cijelo jato.
Orni (b)ratoborni
(Strah me hvata od Hrvata)
Jedan Hrvat, već pasijans,
dva Hrvata, šnaps se dijeli,
tri, i eto preferansa!
Prvaci smo mi u beli!
Jedni janjca na kašete,
dva, ka pivci: šija, šete,
tri briškule il’ trešete…
Njih četiri u pričuvi.
Pet Hrvata nova slika,
zgoda čini govornika.
U tren, psovka, cika, vika
kad zareda politika.
Pet Hrvata za vrat hvata,
po stranačkoj listi, slisti.
Tko, navodno, krivi navod
bubne, tresne, i koristi.
Pet Hrvata, Hrvatica,
gdje se sretnu, gdje navrate,
politički, mjesto žita,
samo praznu slamu mlate.
Pet Hrvata četr’ stranke,
šuplje sito i rešeto!
Za gemišt se boja mijenja,
stranka proda za brodeto.
Pustite replike, sadite paprike
(Oratori, vratite se oranju)
Polje čeka. Sjetva stoji.
Zemlja crna, željna zrna.
Jadan gazda. Gladna brazda.
Seljak stoji zjake broji.
Za to vrijeme skup stručnjaka:
zaoraše diskusije,
zabrazdiše digresije,
usitniše sugestije.
Skup stručnjaka agro-tema!
Od sjednica ’kruha nema’!
Sve velike riječi pljušte:
prioritet,
prosperitet,
statistike,
proračuni,
pa bilansi,
rebalansi …
Skup stručnjaka agro tema
Od platforme kruha nema!
Pašnjak sanja stado krava,
konje rasne, svinje sprasne.
Prazne jasle, prazan valov…
Cijelo selo: krava i pol!
Tavan prazan. Golub šara.
Mjesto šunke, plećke, špeka,
o klin pauk mrežu plete.
Jedna švargla visi stara.
Skup stručnjaka dalje šljaka:
konstruktivno,
selektivno,
instrumenti,
menadžemti,
uljarice, žitarice …
U suštini ništa s time,
sve su trice i kučine.
U pretvorbi tvor se krije
(Ništa manje nego prije)
U pretvorbi tvor se krije,
nešto smrdi. Čisto nije.
Tko umije… kakvi dvije?
Ma što deset? Sto pedeset!
Tajkun kupi šest hotela,
Pet banaka, dvorce, šume,
Tri tvornice, dionice…
Sve za papir, sve bez kune.
Sve je u nas maestralno,
sve je u nas teatralno.
Sve je smiješno. Tragedija!
Sve je tužno. Komedija!
Niz ulice demonstranti.
kažu: fuliranti.
Siti svega, gladni kruha…
Krah morala. Bijeda duha.
Mijenjaju se stranke, ljudi,
instrumenti, garniture.
Bez obnove ljudskog duha
bit će stare partiture.
HRVATSKI JAD I JAL
(Iz, tobože, madžaronskih vremena)
Tek naoko uljudbeno
jedni druge čak oslove
s: ’Uvaženi gospodine,’
a mrze se iz dubine.
Pa i dame nacifrane
jedna drugoj titulira:
‘Poštovana kolegice’
s puno zlobe, zadjevice.
U dvorani polupraznoj
ofucane frazetine:
za boljitak, za probitak
busaju se ’Hrvatine’.
Sve replika na repliku,
pa netočni navod jao!
U razmaku tri minute
ja devetnaest pobrojao.
Dok jedan za govornicom
klupama je govorio,
mobitel mu zazvonio
i svih osam probudio.
Od ukupno osamdeset
pedeset je jasno „za”
sedamdeset (!?) glasa „protiv”
Suzdržana samo dva.
Tako bješe davnih dana
sred Hrvatskog sabora.
Bogu hvala, danas to je
mjesto ’zdravih’ rasprava.
Pun mi kufer izama
(Ili kovčeg)
Komunizam, bolješevizam,
nacionalšovinizam,
revanšizam, defetizam,
populizam, kretenizam.
Centralizam, lokalizam,
globalizam, elitizam,
feminizam, laicizam,
već samisam debilizam.
Dosta nam je frazetina
što ga dijele ’vele umni’
i podobno nesposobnih.
Zar smo svi mi maloumni?
Dosta lažnih rodoljuba
karijere što si prave.
Prognaniku, stradalniku,
svega je već na vrh glave.
Profitera, i dilera,
ultralijevih, ultradesnih,
sabotera i švercera,
mutnih tehno-menadžera.
Dragi Joža, zadivila me je ova tvoja lijepa satira. Negdje sam čula da komičari i satiričari vole i govore istinu, jer je istina najuvjerljivija i najkomičnija ljudima samo stoga jer pogađa u “sridu” i dodiruje ljudsko srce. Osobno obožavam satiru i primjenjujem ju u “Karnevalskim nagovorima” svake godine u Hrvatskoj kulturnoj zajednici u Mainzu. E, pa ove godine si mi dao IDEJU sa svojom satirom, da opet jednom pišem o nama Hrvatima. Možda poneki i nešto od toga i nauče. Umjesto da se okrenu svojoj rodnoj zemlji i počinju obrađivati svoje njive, unaprijede poljoprivrednu proizvodnju, te tako “jedu svoj kruh… Read more »