Jesu li to neki andegraund Hrvati?
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/“Samo se srcem dobro vidi, samo se srcem dobro čuje..idi za srcem svojim, ono zna najbolje …” Fala svima koji slidu svoje srce, i pomažu, stoji na faceboock stranici grupe Inicijativa Berlin kontra poplave koja je na vijest o katastrofalnoj situaciji i ljudima u nevolji pogođenim poplavom, pokrenula akciju prikupljanja pomoći.
Dijana, Sandra, Robert i njihovi prijatelji, neki “andegraund Hrvati”, koji možda ne igraju nogomet u Croatiji, ne plešu u folkloru u Zajednici, ne pjevaju u crkvenom zboru HKM Berlin, ali evo tu su, šta je najvažnije, kad treba pružiti ruku pomoći, naši sunarodnjaci, naši sugrađani. Kažu: – Gledali smo vijesti o poplavljenim područjima, o štetama u našoj Slavoniji, plakali smo i rekli kako nešto moramo učiniti.
Njihova akcija traje već desetak dana i rezultati su tu, vidljivi, dokumentirani. Evo, i ja slijedim svoje srce kako savjetuje pjesma, pa koristim petak popodne, točnije večer za posjet inicijatorima i organizatorima ove dobrotvorne akcije. Znam gdje ih mogu naći. Naime, prostor za okupljanje i sakupljanje pomoći pružila im je Hrvatska kulturno-umjetnička i sportska zajednica.
-Čuj, vidi, suosjećaj, pomozi i ti, moto je koji je sa stranice ove faceboock inicijative, našao svoje ostvarenje u djelima. Jer, njihov poziv slijedili su brojni pa se prostor Zajednice već par dana nakon pokretanja akcije, napunio paketima spremnim nekome ublažiti nevolje.
Odjeća, trajne namirnice, higijenske potrepštine …dio je onog što su dobri ljudi spremili za one u nevolji. Prema prijedlogu članova grupe, pomoć je najprije upućena u Gunju, točnije, njenim stanovnicima koji su privremeni smještaj našli u Županji. A stigla im je tako da su dva mladića, Stipan i Ante, sjela za volan i o svom trošku, pravac Županja. Vozili su do tamo, pomoć predali, potvrdu o prijamu primili pa pravac Berlin i radno mjesto.
Evo, i sad u petak uvečer, opet je puno paketa u Hrvatskoj zajednici. Auto koji će voziti za Hrvatsku, već čeka i puni se robom. Vrijedno rade, do sada sasvim mi nepoznata lica. Inicijatori, pa prijatelji, pa prijatelji od prijatelja ..i eto tako, opet jedan mladić, Miro, za volan i pravac, ovoga puta Drenovci.
Puno je dobroga spakovano u pakete, radovat će se primatelji, Dijana i Sandra kupile i zaštitna odjela, maske, pa čizme, pakete margarina, sredstva protiv komaraca, hranu za životinje koje isto pate zbog poplave kao i ljudi. Puni su hvale za predsjednika Zajednice Ivana Salopeka, za otvorenost i spremnost sudjelovati u akciji, surađivati, ustupiti prostor, svoje vrijeme, pružiti ruku, razumjeti, suosjećati.
Velim, evo me u Hrvatskoj zajednici u petak uvečer. Inače je to dan u tjednu kad se okupljaju kartaši, pogledaju vijesti pa igraju belu. Paketi pomoći malo su ih pomjerili iz njihova uobičajenog kuta. Za šankom vrijedni Zvonko poslužuje i jedne i druge, i one koji kartaju i one koji nose pakete pomoći. Gotovo. – Sretan put, uzvikuju, uzvikujemo. Evo, čitam u grupi, Berlin kontra poplave, pomoć je već stigla u Drenovce.
Podsjetimo, približimo, informirajmo se: općina Drenovci obuhvaća sela Drenovci, Posavski Podgajci, Račinovci i Rajevo Selo. Općina je smještena na istoku Slavonije, u južnom dijelu Vukovarsko-srijemske županije. Susjedne su joj općine Vrbanja i Gunja. Teško su stradali od poplave pa će im konkretna pomoć iz Berlina, četiri tone vrijednih potrepština, uistinu dobro doći.
U Hrvatskoj zajednici još ima paketa. Očekuju da će to prevesti za Hrvatsku sljedećeg tjedna. Prikupljanje pomoći je za sada završeno. Velim, za sada jer pomoć će unesrećenima trebati duži period pa će biti vremena i za druge oblike pomnoći. Bravo za inicijatore, njihove prijatelje i prijatelje njihovih prijatelja. Akcija je u potpunosti uspjela.
Ostajem u Zajednici duže nego sam to mislila. Ugodno razgovaram s Dijanom Španja i Sandrom Begović. Andegraund Hrvatice. Jednostavne, otvorene i vrlo direktne osobe. Dirnute truđim nevoljama, pokazale su svoje (a i naše) lice, pružile ruku, pustile glas, otkinuli od svoga i podijelili s drugima.
– Umorni smo, ali osjećamo i neko olakšanje, ispunjene jer je to što nas je umorilo dalo rezultate, pomoglo nekome, nekog motiviralo da učini isto, vele nam.
Eto, tako je to, kad se za srcem ide. Od toga dobro i nama i drugima.