I NAS ČEKA NOVI SVIJET

U povodu 100 godina od rođenja Pape Ivana Pavla II

IZ NAŠE ARHIVE/ ..objavljeno 03.10.2011.  

piše: Sonja Breljak
Berlin/ Bilo je to 23. lipnja 1996. Sedam godina od pada Berlinskog zida. Dvije godine od našeg dolaska u Berlin. Kao izbjeglice, iz ratom zahvaćene bivše Jugoslavije, smješteni s tisuću drugih sličnih nama iz cijelog svijeta, u Kladowu, bogatom naselju na rubu grada u četvrti Spandau.

Svi u jadnom stanju, da jadnije ne može biti. Izgubljeni u mjestu i vremenu. Potrebni nade i oslonca.  

Sjedimo visoko gore na tribinama berlinskog Olimpia stadiona  zajedno s drugim Hrvatima. Naših zastava bezbroj. Vjernici smo i promatrači. Papa Ivan Pavao II u papamobilu prolazi stazom stadiona. Oduševljenje. Svijeta kao u priči. Stadion  bio premalen pa se masa vjernika prelila i na zelene površine iza.

Dugi, uredni redovi. Lipanj a hladno. Kad upitam i stariju kćerku koja je tada imala osam godina, najprije i od nje dođe sjećanje na hladnoću. A i kod nas starijih. Ne bez razloga. Iza toga uhvatim jaku prehladu, dobijem tešku upalu pluća. A djeca mala. Tad najmlađoj, u Berlinu rođenoj Mihaeli Mariji, godina i pol. Jedva se izvukoh iz bolesti. Oporavak potrajao i više mjeseci. E, sad, kaže se… svako zlo za neko dobro… ja tad prestanem pušiti i ne počnem ponovno sve do danas.

Od tada je već 15 godina prošlo.  Dugo je to vremena. U meni, nama i svijetu, dogodilo se tako puno toga. Berlin se izgradio, potpuno spojio, izmijenio, proširio, popunio …

Od tada do danas i naša se obitelj proširila. U Berlin stigli kao prosječna četveročlana obitelj a sad nas šestero. Ma nije u svemu i svugdje oko nas i u nama ovaj svijet u međuvremenu postao bolji, niti mi sretniji. Ipak, dobrodošlih promjena bezbroj. Sad nakon 15 godina radi neki paralelenih događaja… usporedbe su neminovne.

22.rujan 2011. Sjedim visoko na tribinama berlinskog Olimpia-stadiona. Novinarska tribina. Akreditaciju za Hrvatski Glas Berlin, preuzeh u Bundespresse, državnoj službi koja je za ovu prigodu organizirala obiman posao vezan uz medije, dolazak preko 2400 novinara i preko 800 snimatelja i tehničara.

Kontrole stroge. Više od sat vremena čekala je cijela novinarska trupa radi svih mjera osiguranja i provjera. Mogla sam ući i kao običan posjetitelj. No, ja to nisam. Drukčije promatram. A i htjedoh vidjeti kako je s kolegama novinarima.

Moj život odavno se odvojio od onog prvotnog  početka u Kladowu. Sjene izbjeglišta rijetko se pojave, nadviju. Svoj život držimo čvrsto u rukama. Papa Benedikt XVI. upravo prolazi stazom u papamobilu. Rijeka ministranata slila se stadionskim stubama. Svijeta prilično manje nego 1996., negdje oko 61 tisuća. Ali lijepe scene.

S druge strane stadiona, u odjeljku P, točno preko puta novinarskih tribina, velika skupina Hrvata. Hrvatska katolička misija podijelila  je oko 1800 besplatnih ulaznica. No na ovom događaju Hrvati …kao ni ja sama …nisu samo vjernici i promatrači kao prije 15 godina. Već i sudionici. Dogodile se promjene. Na stadionu nastupio, predivno pjevao… Zbor mladih Hrvatske katoličke misije. Zborom s puno žara ravna naša Suzana. Naše djevojke, Marija, Ana i Matea, govorile o tome kako žive mladi stranci, katolici u Berlinu, kako žive Hrvati.

Promatram s vrha novinarske tribine naše mlade od ulaska na stadion. Prepoznatljive im plave majice pa ih lako pratiti. Predivno pjevali Isuse Kriste ti si moj život. Ponijeli nas sviju. Naš mladi svećenik fra Ivan, netom stigao u Berlin… jučer imao mladu misu u rodnom Stuttgartu… jedna nova generacija, dijete iseljeništva, čita na hrvatskom jeziku… jedinom koji se čuo uz njemački, poljski i engleski… raspored događaja na stadionu.

Naša vjernica Anica čita prvu molitvu vjernika… onu za Papu, nadbiskupa i biskupe …i pritom je tek  koji korak  udaljena od Pape. Ministriraju naša djeca, Ana, Marija, Marko, Luka i Antonija. Pun nas je stadion.

–Tako ponosan kao danas bio sam posljednji puta onoga dana kada je naša Hrvatska proglašena samostalnom državom …riječi su koje je izrekao Daniel Glunčić, predstavnik diplomatskog predstavništa RH u Berlinu. S pravom!

U subotu koja je iza nas, malena Rebeka Marija krštena je u crkvi Maria Frieden u Berlinu. Djevojčica ima pet i pol mjeseci. Tata Josip i mama Slavica poveli su svoje  troje djece, Samuela, Evu Mariju i Rebeku Mariju na Olimpia stadion. Obitelj je član molitvene zajednice Neokatekumenski put /Neokatakumenische Weg. Dobili ulaznice sasvim uz stazu Olimpia stadiona. Za Papina prolaska  tata Josip dodao ljudima iz osiguranja malu Rebeku Mariju. A oni Papi Benediktu. Tako je Papa u ruke uzeo djevojčicu i udijelio joj apostolski blagoslov. O tome načinjena lijepa fotografija i njemački Bild sačinio i objavio lijepu priču o mladoj, vjeri odanoj hrvatskoj obitelji.

Eh, dragi moji! Prije 15 godina tek promatrači. A ove godine s tako puno divnih uloga. Šta će tek biti u vremenu pred nama. Radujem se novoj generaciji Luka, Marija, Ana, Rebeka… sviju što u svom srcu, s domaćom kulturom rođenih ovdje, nose i neizbrisive, tople  tragove naših korjena i hrvatskoga identiteta.

Budimo na to spremni. Srca ispunjena ponosom, raširimo im ruke… s njima i nas čeka novi svijet.