Iz naše arhive/objavljeno 09.06.2014.
Nekad bilo sad se spominjalo
tekst i foto: Emil Cipar
Starije generacije Slavonaca sjećaju se brojnih stabala dudova po dvorištima i ispred kuća.
Ovo visoko stablo koje nema gotovo nikakve prohtjeve ni zaštitu, nepravedno je zapostavljeno. Stabla mogu biti jako velika. Iz mog iskustva najveća su stabla bijelih dudova, a najmanja crnih. Ima ih u više boja i veličina.
Plodovi zriju od početka lipnja pa do kraja srpnja. U narodu ga sa pravom zovu „ljetna poslastica“. Nedostatak duda je što ga je teško brati, ali nekad smo ga tresli na ponjave, a od plodova se pravila rakija i pekmez.
Plodove duda vole djeca i stari, a neiscrpan je izvor zdravlja, pa tako sirup od ploda duda pomaže protiv visoke temperature i neuredne stolice. Stolicu regulira i čaj od kore posebno korijenove kore. Lišće pripremljeno kao čaj snižava šećer u krvi i liječi glavobolju. Inače plod i kora duda djeluju kao sredstvo za čišćenje organizma. Od duda pripremamo sirup, vino, liker, pekmez i đem.
Dud ili murva u samom je vrhu nutricionističkih zdravih namirnica, sadrži dvostruko više antioksidansa od naranđe, brusnice ili borovnica. Paleta boja plodova idu od bijele, roze pa do crne.
Pod komandom vojne krajine u doba Austrougarske zasađena su brojna stabla bijelog duda po slavonskim selima radi uzgoja dudovog svilca.
U hladovini duda dalo se lakše podnijete slavonske ljetne vrućine. Od drveta se pravila burad u kojima bi rakija dobivala divnu zlatnožutu boju.
Sve to polako pada u zaborav. Htio sam u svome voćnjaku posaditi dva stabla duda i imao sam problema naći sadnice. Sadnicu crnog duda sam našao u jednom rasadniku, a sadnicu bijelog sam našao na savskom nasipu gdje su vrlo vjerojatno ptice prenijele sjeme iz bosanske posavine.
I na kraju: hrvatski naziv ove voćke je murva, a dud dolazi od turske riječi dut.
Dok gledam ove fotografije, ja biram zrele plodove murve i osijećam njihov okus, kao kad sam ih brala u dvorištu ispred kuće još kao dijete. Mi tri mlađe sestre bi zauzele svaka svoju dobro znanu granu na koju bismo sjele, a zatim: jedi i uživaj! Često je k nama dolazila malo starija od nas susjeda sa “bronzinićen” da ga napuni slasnim voćem. Sijećam se, jednom se oklizla i pala, pa su se roza plodovi razasuli po kamenim pločama u dvorištu. Eeee, to su bili dani! A sad -ni takvih dana, ni te murve. Postojala je u blizini rodne mi kuće,… Read more »
Velika je šteta Emile da ih sve manje ima.
Sjećam se dobro flekova na odjeći,kada smo se mi tada još djeca, penjali po stablima dudova,murvi ..kako bi se slastili sa njima,a flekovi po najviše crni,bi nas izdali,gdi smo se skitali. 🙂
a, treba im sto godina da narastu