Problemi su ovdje …što je premijer tražio u Brazilu?
piše: Emil Cipar
Napeta, dramatična i uzbudljiva utakmica je iza nas. Završila je tako kako je završila, tu se ne može ništa mijenjati. Jedna večer cirkuskog festivala je u potpunosti uspjela i nitko u Hrvatskoj ne misli na neplaćene račune, na minus na računu, na besposlicu…
Kad bi ovo svjetsko prvenstvo u nogometu vječno trajalo.
Nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu. Gledajući neku uzbudljivu utakmicu živi se u nekom drugom, ljepšem filmu.
Ali …trajanje jedne utakmice, jednog turnira, jednog prvenstva… je vremenski ograničeno i kad-tad moramo se vratiti u surovu svakidašnjicu. Cirkus …zvan nogomet podiže svoje šatore, odlazi iz naših domova, iz našeg grada, iz naših domova.
Hrvatska ekipa u Brazilu je brojna. Osim nogometaša tamo su brojni ljubitelji spektakla, koji su se zadužili samo da bi prisustvovali tako važnom, ali nebitnom spektaklu.
U publici na utakmici protiv Brazila bio je i naš premijer Zoran Milanović. Njemu su troškove puta platili hrvatski građani. Ne znam o kojem se iznosu radi, ali znam kako je sigurno nekoliko puta manji od cijene povratne karte za vožnju željeznicom na liniji Zagreb-Županja.
I nazad naravno.
Ne znam stvarno što je premijeru trebalo ovo suludo putovanje u Brazil. Što je htio time poručiti Hrvatima?
Tu sam ako zatreba, ili: …i sam premijer je uz vas, držite se Vatreni.
Zoran Milanović nije čovjek iz naroda. Nije taj nikada morao prodavati bon za ručak u studentskoj menzi kako bi kupio kartu za nogometnu utakmicu, a mislim kako nikada nije ni osjetio atmosferu južne tribine.
On je tip za VIP-lože u kojima se u dizajnerskom odijelu i uz čašu šampanjca smješkaš u kamere fotoreportera.
Dobro sad …premijer je putovao u Brazil, kupio si je vrijeme, pobjegao je od gorućih problema u Hrvatskoj, ručao je sa Dilmom Rousseff, predsjednicom Brazila …vidio je malo svijeta i to je to.
Po povratku u Hrvatsku smijenit će možda još nekog nesretnog, nesposobnog ministra, a takvog ne mora dugo tražiti. Čak i kad bi se nesretnik određivao losom, izbor bi uvijek pravi.
Do kraja premijerovog mandata nema više svjetskih prvenstava i Milanoviću će kad-tad morati postati jasno kako je samo on odgovoran za funkcioniranje države.
Popularnost mu sve više opada. Razumljivo je da premijeru koji provodi nepopularne reforme opada popularnost, ali naš premijer nije se uznojio niti s jednom reformom. Popularnost mu opada zbog nečinjenja i gafova za koje je pravi stručnjak.
Poplave u Slavoniji …recimo. Prirodna katastrofa koja se nije dala spriječiti nanijela je daleko veće štete nego što se da procijeniti.
I bez poplava, Slavonija je u posljednjih deset godina izgubila više od 100.000 stanovnika, jer su ljudi u njoj izgubili vjeru u politiku nisu vidjeli nikakvu budućnost za sebe.
Pitanje je koliko ih će se uopće vratiti u poplavljena područja.
A moglo se puno toga učiniti kako bi se odnosi na relaciji Zagreb-Slavonija popravili. Premijer je imao to u rukama.
Ali!!!
Premijer je katastrofu prepustio hrvatskim institucijama. Što to znači …svima je jasno, ili: Agonija se odvlači u nedogled.
Što bilo da je premijer prije par dana rekao:
-S obzirom na trenutnu situaciju u Slavoniji neću putovati u Brazil, nego ću naše momke bodriti u Cerni, ili Otoku …recimo. „Žuju“ i mezu donira Vlada iz vlastitih džepova.
Moglo se za tu priliku na državni trošak i zaprašiti protiv komaraca po Slavoniji, moglo se puno toga korisnoga učiniti za lovu koju je premijer potrošio za put u Brazil.
Bio bi to spektakl na kojega zaboravljena Slavonija čeka četvrt stoljeća, a i u drugim dijelovima Hrvatske bilo bi to prihvaćeno sa simpatijama.
Ovako …njegovo prisustvo u VIP-loži na utakmici Brazil – Hrvatska nije donijelo nikakve koristi hrvatskim ljubiteljima nogometa, isto tako nije ulilo nimalo nade Slavoncima kako će kad-tad moći živjeti na svojoj rodnoj zemlji od svoje rodne zemlje.
Umjesto toga autogol. Ne onaj s kojim je počelo svjetsko prvenstvo, već onaj kojega si je nesretni Zoran Milanović zabio sam.
Brazilijanci su nakon svoga autogola ispravili grešku i poraz pretvorili u pobjedu. Sumnjam kako će i Milanoviću to poći za rukom.
Uopce nije bitno sta mislim o Milanovicu(lepi Cane,Milance) i Josipovicu(fikus) koji nije za nista odgovoran niti je se kome suprostavljao.
ALI dok god je (ili ako je)Hrvatska samostalna i suverena drzava na ovakve dogadjaje moraju ici i premijer i predsjednik ali sa adekvatnim pripremama pa da imamo neke koristi od toga.Normalno bez ikakve demagogije na racun poreskih obveznika.
Kada je Tito na ovakve i slicne feste Isao brodom sa hiljadu ljudi nitko se nije bunio.
I naš premijer bi išo, al nas, fudbalske velesile, tamo nema. Izbornik nogometaše birao po sluhu. Ko nije znao pjevat, nije mogo igrat.
A treba mu rit videti puta! Kad ne plaćaš iz svoga džepa sve je tu, blizu.
Otiš’o čo’ek na stručno usavršavanje – da konačno s’vati kako se to zabijaju auto-golovi! Čo’ek uči dok je živ, zar ne?!
Kako bilo da bilo u povjesti će pisati!
Da je hrvatski premjer Milanović u sklopu Svjetskog nogometnog prvenstva 2014 God., bio pozvan u Brazil, i da je i sam bio svjedok, tom prigodom prvog početnog povjesnog hrvatskog gola kojega je brazilska momčad primila, i to je nešto zar ne.
Mozda je svalerka htjela na otvorenje. Sta ce on sirot, nego u Brazil. Jedva cekam da to s….. zavrsi.
Ipak ima, u nas, i nešto dobroga !
Zahvaljujući brazilskom gombanju Hrvati se podsjetili kako
izgledaju nacionalna obilježja !
Sve je u crveno-bijelim kvadratićima !
Vijore se hrvatski barjačići po svuda!
Automobili izgledaju kao da su izvorni hrvatski proizvod.
TV, i tisak, ne iz ljubavi nego biznisa, preko volje
prepuni nacionalne simbolike.
U pravu sam: o državnim praznicima, sve ovo možete
u svom mjestu
izbrojiti na obje ručne i nožne prste.
Dakle, dok je nogometa – Hrvati neće zaboraviti tko su,
i barem će tijekom natjecanja (dok nam ide)
zaboraviti sve što u državi nikako da krene.
Bar, mrvicu bolje