Emil Cipar o Dajani Sabo
Rođena je 1990. u Vukovaru, a sada živi u Slavonskom Brodu. Dajanina poezija je životna poezija iz jednog mladog, ali događajima bogatog života. Odrasla bez oca …koji je poginuo u Domovinskom ratu … s majkom u prognanstvu …prerana smrt majke… sve je to ostavilo tragove. Poezija je dijalog sa samom sobom, na neki način …oslobađanje od trauma koje ponekad isplivaju na površinu.
Inače je Dajana puna života, ugodan sugovornik i angažirana društvena radnica. Predsjednica je Društva za zaštitu životinja VICTUS u Slavonskom Brodu. U svakom slučaju je Dajana Sabo ime koje treba zapamtiti.
U Slavonskom Brodu, 17. rujna 2010. u 21:12
Po čemu se miris noći poznaje
da se tako lako uvlači pod kožu i tamo širi hladnoću samoće,
svi nesnošljivi padovi satkani u jednu nevidljivu spojnicu
koja me vezala za Flegmatičnost
Po čemu se okus Mjeseca poznaje
da sam odjednom postala padajuća Zvijezda
negdje u beskraju plavo-ljubičastog odsjaja neba
negdje na granici ludila i svijesti, nova skrivanja
jer ne želiš opet osjetiti
gorčinu prošlosti na stražnjem dijelu jezika
i gutati sve one kaleže grižnje savjesti,
oskudnim gutljajima
Po čemu se poznaje tuga
kada je tako blisko vezana uz ljubav,
i slatkom patnjom opet postaje dio oblaka
što sakrivaju toplinu Sunca i potapaju slatke poljupce
a prekasno je sada za sakriti se od kiše Nevjerice,
slušati tvoj glas a ne vidjeti tvoje usne
kako sjaje i zovu me da ih nježno poljubim
Po čemu se poznaje pogled
skriven među tisućama jednolikih sjenki
i svaka za sebe mjeri otkucaje srca,
kada nisi tu
Po čemu se poznaje Sjećanje
na nekoć opipljive nanose tvog mirisa
jedinstvenog i nepostojanog
Po čemu znam da mi i ovaj put nećeš nedostajati?