kao slijevanje boja u duginim znakovima koji
govore da sam opet sanjala nešto natprirodno
i kada su moje oči postale previše tamne
nestalo je svih dobrih stvari da razaznam tebe
u mnoštvu jednolikih osoba,
i prekidam šutnju, uz melodije poznate glazbe
jer mi sve počinje nedostajati
a ti si samo djelić sveukupnog strahovanja
da ću ponovo biti sama
Inspiracija
u svakom pojedinom dahu vjetra koji netom
zaljulja prazno mjesto ljuljačke
i ponekad pomislim da na njoj sjediš ti
i ljuljaš se nošen povjetarcem koji mrsi kosu
i prolazi kroz tijelo
ostavljajući krvavi trag, dostojan čovjeka
Inspiracija
nedozvoljena mašta kojoj toliko težim
i sam pogled na jesenje lišće ili potoke grijane
stopom proljeća
u svakoj sličici javlja se Netko tko zauzima
moju želju za pisanjem
Inspiracija
kao posljednja želja pera i tinte da ostave
traga na pergamentu nadajući
se ponovo da će oslikati savršen zvuk
krika galebova dok lebdiš nad oceanom
tražeći zvijezdu padalicu
a Inspiracija je postala predobar prijatelj kad
te nema
da bi tek tako prestala ostavljati utjecaj na
ostale izgubljene duše
jer jedino u Inspiraciji pronalazim tebe
Subscribe
0 Comments