TKO JOŠ VJERUJE U LEGENDE

IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak

Ne znam, tko još vjeruje u mitove, legende, bajke… Nekada bijah pasionirani čitatelj ovih potonjih. I to onih iz čitavoga svijeta. Zanimalo me čitati i saznati kako  ljudi žive …jer iz priča i bajki se  i to vidi …drugi narodi, širom svijeta.
I moja mašta, kroz to je bivala sve življa, punija, spremna da bolje izrazi, zapiše, prenese.
Danas  se manje čita. O pročitanom još manje razmišlja, raspravlja. Brzina življenja prekrije, izbriše detalje.
Ponestane nam vremena za njih.
I za ovaj dan, za ovaj lik, za običaj i one kojima je posvećen, treba vremena.
Riječ je o svetom Nikoli za kojega, koji tekst iza  na Hrvatskom Glasu,
zabilježismo kako se, upotrijebljen u kontekstu blagdana, piše velikim slovom.
Dakle, tako oboružani gramatičkim znanjem lijepog nam hrvatskog jezika, možemo i zabilježiti:

– Danas je Sveti Nikola. Ovo ”danas”, tu je,  jer je autor ovih redaka, zagazio već duboko u noć s nedjelje na ponedjeljak, datum i dan, 6. prosinca kada se obilježava Sveti Nikola, blagdan  posvećen  Zaštitniku djece…

LEGENDA O SVETOM NIKOLI

Sveti Nikola je rođen u Maloj Aziji u drugoj polovici 3. st., umro u Turskoj sredinom 4. st., tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari, svetac katoličke i pravoslavne crkve, biskup, zaštitnik djece i pomoraca. Širio ljubav i dobrotu, dugo živio u Palestini samačkim životom. Ljudi vjeruju da je činio čudesa, da je ozdravio dijete kojem je zapela kost u grlu te da je smirio uzburkano more.

Danas je poznat kao lik koji početkom prosinca svake godine djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende: U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je nekad bogat čovjek. Izgubivši carsku službu i sav imetak postao je siromašan. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza.
Nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, te tako zaraditi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola je nekako doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa je uzeo vrećicu, napunio je zlatnicima, umotao u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubacio zamotuljak kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao onoliki novac. Vidjevši kako je svota dostatna da časno uda najstariju kćer, opremio ju je i dao joj miraz. Tako se dogodilo i drugi put. Našao je, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima te spremio i srednju kćer za udaju. Legenda dalje ima dva kraja:
1. A kad je i najmlađa kćer bila spremna za udaju, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad je Sveti Nikola ubacivao svoj dar i za najmlađu kćer, skočio je otac, stigao neznanca i prepoznao u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.

2. Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona u čarape ili u čizmice.

Tako mi djeci govorimo da i Djed Mraz poklone spušta kroz dimnjak.
Kako sva djeca nisu jednako dobra uz Sv. Nikolu vežemo i Krampusa koji takvu djecu plaši lancima želeći da se ona poprave …ima toga koliko voliš …

Dok zapisujem na računalu Legendu o Nikolausu, odnosno svetom Nikoli, prisjetih se kako sam godinama imala …a niti danas eto nisam zaboravila, dar, plastičnu lutku, što ju dobih davno, davno, kao djevojčica, o Svetom Nikoli, u vrijeme kad imadoh  neku dječju bolest. Dugi mi je niz godina, bila dobar prijatelj. Tko zna gdje je danas?
Rat je opustošio i odnio sobom, sve što je u tom smislu vrijedilo kao uspomena ili potreba.  I odraslo se. Na Svetog Nikolu se, nekako zaboravilo. Ove godine nema svečanog okupljanja niti podjele darova mališanima, u Hrvatskoj katoličkoj misiji. Kažu …proslave obljetnica, 40 godina HKM-a i 150 godina njemačke župe …okupirale su sav prostor …i vrijeme …
No, djeci svejedno drag dan …
U jednom kutu sobe već su oni manji, posložili svoje čizmice. Čeka se …a vrijeme brzo prolazi …hoće li Nikola i ove godine doći. I dok svi ostali spavaju … i nastariji sin polako  primaknu, spusti svoju  “verziju”, čizmu broj 46,  za svetog Nikolu.
Ujutro će poviriti u čizmu …ma ne vjerujem  ti ja u to …kaže moj 20 godišnji student …pa opet, učini to, kao i puno godina prije
…za svaki slučaj!!!