TU SE LJUBE SAVA I DUNAV

Beograd …impresije s putovanja …2.dio

tekst i foto: Marija Kukić
Beograd/ Bivša prijestolnica bivše države pun je znamenitosti.

To je danas grad u kojemu se isprepliću prošlost i sadašnjost,  suvremeno i  arhaično, moderno i staro.

U jednom kutku grada, na mjestu gdje se dodiruju brežuljkasto područje i ravnica, gdje se Sava ljubi s Dunavom, smjestio se Kalemegdan.

On je jedan od najpoznatijih gradskih znamenitosti.

Naziv Kalemegdan nastao je od turskih riječi KALE = TVRĐAVA i MEGDAN = BITKA.

Dok smo prolazile parkom, po licu nas milovao nježni povjetarac. Cvijeće  razasuto cijelim parkom, šarenilo se i širilo oko nas svoj miris. Trava se gotovo neprimjetno lelujala na lahoru, drveće se  lagano njihalo, djeca su uživala na igralištu, a prolaznici laganim korakom šetali ili se odmarali na klupama.

No, kada smo se približile zidinama, imale smo uistinu što vidjeti. Tu su se ispreplele, izmiješale, zagrlile različite kulture. Tvrđava je često mijenjala vlasnike, građena je u mnogo navrata i u raznim stilovima.

Svojom posebnošću ističe se nekoliko crkvica, ponajprije crkva svete Ružice te crkva svete Petke poznata po vrlo vrijednim mozaicima i , prema vjerovanju, čudotvornoj vodi.

Uz samu obalu riječnih ljepotica dominira prostorom spomenik Meštrovićevog Pobjednika kojega je veliki umjetnik isklesao u čast pobjede Srbije i njenih saveznika u 1. svjetskom ratu. Nalazio se prvotno na Terazijama, ali je po željama čednih dama gradskih zbog golotinje izmješten na sadašnji prostor. Prekrasno se uklopio na ovo mjesto gdje dominira svojom ljepotom i gracioznošću.

Tu je i Vojni muzej na otvorenom gdje su izloženi topovi iz različitih ratova.

I islamski spomenik jednog turskog velikodostojnika također je ovdje našao svoje mjesto …

Ima tu još mnogo drugih zanimljivosti i ljepota.

Mene se posebno dojmilo ušće naše ljepotice Save u Dunav. Tu ispod zidina ljube se ove dvije rijeke i  miješaju svoju vodu noseći je dalje prema vodama Crnog mora.

Osjetila sam potrebu da ih pitam:

„Gdje su sada u toj veličini  kapljice moje Orljave, Londže, Veličanke, Vrbove, moje Kutjevačke rike? Putuju li one u ovom velikom, čudesno lijepom vodenom zagrljaju? Znaju li one da ih nas tri tražimo  i da po njima šaljemo naše pozdrave svim krajevima kojima budu prolazile, i svim ljudima dobre volje?“

Poželjela sam provozati se malo ovim veličanstvenim ljepoticama, osjetiti njihovu snagu, moć, veličinu i ljepotu.

Uživala sam. Nisam osjećala umor, nije mi smetalo ni podnevno sunce koje je provirivalo između oblaka, nisam bila ni gladna ni žedna …

Puna dojmova  uputila sam se sa svojom „ekipom“ u nove „istraživačke“ pustolovine.