OPASNO JE ZVATI SE MEDO

piše: Marija Kukić
Presuda je donesena:

„ Medo je kriv!  Medo mora biti zatočen od 20 sati navečer do 8 sati ujutro. Mora se dolično ponašati, na smije uznemirivati niti psihički zlostavljati svoju susjedu! Ona zbog stresa ne može spavati, nema mira ni danju ni noću. Medo mora biti tih, ne smije se glasati, ne smije cviljeti, lajati, režati… inače mu prijeti kazna. Vlasnik ga mora upokoriti i upristojiti, a za pretrpljene duševne boli susjede,  vlasniku Mede prijeti višetisućna novčana kazna.“

Sve ovo bilo bi  i jasno i razumljivo i normalno da okrivljenik nije glavom i bradom – pas. Jadan Medo! Jadan i njegov vlasnik! Iz Peroja pokraj Pule.

Svezan na lancu u stražnjem dvorištu, Medo se vrpolji, nervozno grebe šapicama po tlu, pogledava upitno oko sebe, potiho zacvili… Kao da se pita:

 „Pa što ovoliki ljudi s nekakvim čudnim aparatima rade ovdje?“

Kako ga njegov vlasnik može upokoriti i urazumiti? Neobično, nesvakodnevno, ali istinito. Vidjela sam ovu ‘reportažu’ 30. 1. 2015. u ozbiljnoj televizijskoj emisiji koja se bavi problemima i brigama običnog čovjeka i želi mu pomoći što joj vrlo često i uspijeva.

Medo nesvjestan da je postao zvijezda, kraj svoje kućice sjedi i promatra. Kažu oni upućeniji, dobronamjerni:

 „Medo je prava dobrica.  Ne uznemirava susjede ni prolaznike. Jedino njegovo lajanje je onda kada se netko približava stražnjem dvorištu u kojemu je njegova kućica. Tada javlja da netko želi ugroziti njegov teritorij. Ili ako u blizini ugleda mačku.“

Ako netko dolazi s ulice, Medo miruje, dobrodušno maše repom i šuti kao zaliven. Sve je slikovito prikazano na TV ekranu. Vidi se jasno i sudska presuda na kojoj je uočljiv i pečat i potpis gospođe sutkinje. A  Medo izgleda kao pravi upokoreni i upristojeni pas. Je li takav svojom voljom ili po nalogu suda?

Što će na ovu odluku suda reći ljubitelji životinja? Ili članovi Društva za zaštitu životinja? Kako će završiti Medo, hoće li ga vlasnik moći dugo držati ‘pod kontrolom’? Koliko dugo će pod okriljem noći i u zagrljaju hladnoće izvoditi Medu da izvršava svoje fiziološke potrebe?

Inače, taj isti Medo spava noću u posebnom ‘apartmanu’, tj. u vlasnikovom stambenom prostoru, a svaki lavež i uznemiravanje susjeda stajat će njegovog vlasnika jako puno, puno …tisuća kuna. Hoće li ipak na kraju prevladati ljudski razum i poništiti se sudska odluka?

Dokle ide ljudska pakost? Zar pseći lavež toliko smeta?…I  na kraju,  pitanje svih pitanja:

„Ljudi moji, je li to moguće?“ ( M. Delić )

Kakva je to  sudska presuda? Kakvi to ljudi tužakaju miroljubivog Medu? I zašto? Kao ne znaju da je „pas jedino biće na svijetu koje te voli više nego što ti voliš sebe.“  ( John Billings )