(Š)TO SE (NE) ODNOSI NA NAS

O čemu se razgovaralo i što zaključilo na Konferenciji zemalja zapadnog Balkana  koju je organizirala njemačka kancelarka Angela Merkel

piše: Aleksandra Brnetić
Tri zaključka se mogu povući iz ove jednodnevne konferencije s bogatim programom, terminima i simbolikom, konferencije na koju je u četvrtak, 28. kolovoza, pozvala njemačka kancelarka Angela Merkel.

Njemačkoj je stalo da plašt Europske unije natkrili cijeli europski Jugoistok, Srbija je de facto priznala Kosovo, a Hrvatska i je i nije sastavni dio zapadnog Balkana.

Sastanak šefova vlada, ministara vanjskih poslova i ministara gospodarstva Albanije i zemalja što su nastale raspadom Jugoslavije izbacio je i Završnu izjavu koja liči na dobro razrađenu agendu, a u biti ukazuje na dugoročnu strategiju s kojom se želi stabilizirati politički i gospodarski trusni Balkan.

Krenulo se prije podne u ministarstvu gospodarstva s govorima i panelima koji su okupili oko tristotinjak gospodarstvenika, raznih profila i generacija pa tako mnogi od sudionika svoje poslovne veze vuku još iz jugoslavenskog doba.

Razgovarali su o gospodarskoj suradnji na području energije, tehnologije i infrastrukture. Pozdravni je govor održao njemački ministar gospodarstva Sigmar Gabriel istaknuvši da je čak 83 % njemačkih poduzetnika postiglo investicijske ciljeve i da su zadovoljni s poslovnim položajem.

Gabriel smatra da njemački privrednici mogu zadržati svoje pozicije i učvrstiti ih samo onda ako i zemljama s Jugoistoka Europe krene na bolje. Jugoistoku treba jači izvoz, radnici s dobrom akademskom i strukovno-industrijskom izobrazbom, suvremena komunikacijska infrastrukutra i valjana prometna povezanost. Velika većina njemačkih sudionika zahtijevala je mjere koje bi spriječile gospodarsko zaostajanje tih zemalja.

U gospodarskim pitanjima Angela Merkel ima podršku Europske unije.

Iz Bruxellesa je došao Günther Oettinger, komesar za energetiku, i o energetskim problemima govorio u svijetlu ukrajinsko-ruske krize. Smatra da se Europa ne treba i ne može odreći ruskoga plina i da sve valja učiniti da se ukrajinska kriza što prije riješi, ali je nadodao da je Europi potreban i Jadransko-jonski plinovod, kojim će se plin iz Kaspijskog mora preko Albanije isporučivati u Italiju.

Razgovaralo se i obnovi i izgradnji željezničkih pruga koje bi povezile Mađarsku sa Srbijom, Kosovom, Crnom Gorom, Albanijom i Bosnom i Hercegovinom. U diskusiji je svaki ministar nastojao ukazati na najaktualnije gospodarske poteškoće s kojima se bori njegova zemlja. Iz izlaganja hrvatskog ministra Ivana Vrdoljaka moglo se zaključiti da je na ovoj konferenciji Hrvatska zauzela poziciju punopravne zemlje članice Europske unije i da sjedi s druge strane stola.

Budućnost Balkana je u Ujedinjenoj Europi, rekla je njemačka kancelarka u svom uredu na konferenciji za novinare, koja je održana kasno poslije podne.

Naravno ta se budućnost ne će ostvariti, ne ispune li se zadati uvjeti, to je uvijek iznova spominjala, nekad kao usput, a ponekad i s osobitim naglaskom.

Kako su i mladi budućnost, tako je Angela Merkel posegla za pozitivnim iskustvima francusko-njemačkih foruma mladih koji su poslije Drugog svjetskog rata uvelike doprinijeli francusko-njemačkom pomirenju predloživši stvaranje međunacionalnih foruma mladih.

Ne znamo da li se u svojim razmišljanjima zapitala da li su ta iskustva primjenjiva i na „naše mentalitete“ ali je očito da želi što prije odstraniti ne jedan kamen spoticanja, nego njih više – mukotrpni razgovori između Srbije i Kosova, stvaranje vlade nakon izbora u Bosni i Hercegovini u listopadu ove godine, svađu Grčke s Makedonijom oko naziva makedonske države.

Pred novinare su izašli i predsjednik Europske komisije José Barroso i šef albanske vlade Edi Rama.

Barroso je državama zapadnog Balkana obećao dodatnu financijsku pomoć, spomenuo je 12 milijardi dolara do 2020. Edi Rama je istaknuo važnost Albanije za Europsku uniju u odnosu na energetsku sigurnost, prometnu infrastrukturu, srednji poduzetnički sloj i turizam.

Nekoliko minuta prije nego što se pojavila Angela Merkel s Barrosom i Ramom, uručena nam je Završna izjava.

Napisana je na pune četiri stranice u 18 točaka i pet poglavlja i sve što je zaključeno, odnosi se, jedno je od mogućih čitanja pa time i tumačenja,  i na Hrvatsku.

Poglavlja podsjećaju na domaću zadaću: što će se konkretnoga poduzeti u iduće četiri godine, do 2018., koji put vodi u europsku budućnost, zašto taj put mora biti popločan jačanjem regionalne suradnje, kako se naučiti boljem vođenju države i kako održivim gospodarskim rastom doći do blagostanja stanovništva.

Najzanimljivija je 13. točka koja se odnosi na zemlje koje još nisu članice Europske unije. U toj točki stoji da će njemački gospodarski sektor poticati izvoz iz zemalja regije u Njemačku i s tim bi se trebalo početi već iduće 2015. godine.

Nije bilo hrvatskog novinara, a bilo nas je tako jedno desetak, što iz Hrvatske što odavde iz Njemačke, Kölna i Berlina, koji se nije odmah upitao da li će se poticati i hrvatski izvoz.

Odgovor na to pitanje dočekali smo kad je nad Berlinom već dobrano pala noć.

Kada su Angela Merkel i njeni gosti završili svečanom radnom večerom, tada su na travnjaku pred Reichstagom i Domom parlamentaraca Paul–Löbe–Haus počele nacionalne konferencije za novinare – bosanska, hrvatska, makedonska, srpska. Crnogorske i slovenske kolege nisam uočila.

Hrvatski premijer je nama, hrvatskim novinarima, ovako protumačio tu 13. točku Završne izjave: „Pa mi nismo Zapadni Balkan! Mi smo članica Europske unije i to se ne odnosi na Hrvatsku. Hrvatska, Slovenija, Austrija i Njemačka su članice jedinstvenog tržišta, a ove druge države nisu. To se odnosi na njih.“

Za Završnu izjavu Milanović je rekao da oni, pozvani šefovi vlada, nisu sudjelovali u njenoj izradbi: „To nije deklaracija o kojoj se pregovaralo. To je u stvari jednostrano njemačko izvješće.

Ovo nije bila konferencija, ovo je bio jedan intenzivni okrugli stol u kojem smo mi, Slovenija i Hrvatska, kao članice Europske unije, i Austrija kao ko-domaćin, jer sljedeći sastanak će biti u Austriji, razgovarali s partnerima tzv. Zapadnog Balkana, gdje smo i mi politički bili do jučer.

Ja sve ovo danas ocjenjujem kao jednom jako dobrom političkom manifestacijom na kojoj je bilo govora i o čistoj politici i o projektima, pa smo tako razgovarali i o prometnim pravcima, o svemu pomalo. To je jedna relaksirajuća forma, ako tako mogu reći, koja u regiji fali.

Ovo je bila prilika da se razgovaramo sa susjedima iz Srbije s kojima u zadnje vrijeme nismo razgovarali. Možda i nije bilo vremena da se nalazimo i da puno razgovaramo.

Kao što znate, Hrvatska ni s jednom bivšom jugoslavenskom republikom nema ugovor o granici. To vidim kao jedan od zadataka pred sobom i pred vladom da probamo barem sa Srbijom, ako ne ide s drugima, doći do rješenja pitanja granica. Za to je potrebno puno razgovora i strpljenja, kadkada i kompromisa. Sa Slovenijom smo se natezali dvadeset godina i sad smo na arbitraži.“

Tek što je Zoran Milanović nestao iz dometa kamera i mikrofona, iz mraka se pojavila dobro raspoložena ministrica vanjskih poslova prof. dr. Vesna Pusić i ne čekajući pitanja, odmah krenula sa svojom izjavom: „Na sastanku ministara vanjskih poslova razgovaralo se u dva bloka. Vodio je njemački ministar Walter Steinmeier.

Značajno je da je nakon neke vrste njemačkog zamora Jugoistočnom Europom ili Zapadnim Balkanom Njemačka ponovno pokazala interes za našu regiju.

Njemačka naravno nije jedina članica Europske unije ali je značajna članica Europske unije i njezin interes svakako doprinosi mobiliziranju većeg interesa unutar Europske unije i europskih institucija za Jugoistočnu Europu. To je jedan od ciljeva hrvatske vanjske politike.

Mi zbog toga smatramo da je ovaj sastanak apsolutno na tragu naših nastojanja da zadržimo našu regiju – Jugoistočnu Europu ili Zapadni Balkan na dnevnome redu europskih institucija. Govorili smo o političkom aspektu, o pitanju suradnju koje po mojoj ocjeni de facto nije više pitanje.

Zemlje regije prolaze već kroz razdoblje, ja bih rekla, treće tranzicije prema normalnom funkcionirajućim državama. Zbog pravila koje govori da kuća može biti sigurna samo ako je i njeno okruženje sigurno, Hrvatska je bitno zainteresirana da države regije prođu kroz sve transformacijske procese i ispune sve uvjete da bi se kvalificirale za članstvo. Zato surađujemo.

Druga tema je bila pitanje gospodarskih preduvjeta i ono što je u procesu pridruživanja Hrvatska trebala napraviti, i još treba napraviti.

To je pitanje borbe protiv korupcije i da država stvarno počne borbu protiv korupcije, a ne da se problemi samo skrivaju pod tepih. To je pitanje i stabilizacijskih uvjeta što se tiče investicijske klime u situaciji kad se prolazi kroz dramatične i korjenite promjene.

Svi su razgovori danas bili vrlo korisni za nas i naše susjedstvo. Također je neobično važno da u ovim uvjetima, kad su Ukrajina, Sirija, Irak i Libija krizna žarišta pa zauzimaju prve stranice svih medija, mi uspijevamo da nas Europa drži na dnevnom redu.“