tekst i foto: Sonja Breljak …foto album
.
Berlin/ Pravo ugodno glazbeno iznenađenje dočekalo je one koji su odlučili netom prošlu subotnju berlinsku večer provesti u crkvi svetog Sebastiana gdje je i sjedište Hrvatske katoličke misije Berlin.
Nije se radilo o misnom slavlju niti kojem drugom religijskom obredu, već o koncertu klasične glazbe na kojemu su nastupili: sopranistica Helena Mamić, inače rođena u Canberri u Australiji a odrasla i školovana u Splitu te glazbeno usavršavana u Canberri i s trenutnom adresom u Berlinu, u društvu njenih kolega: sopranistice Mary Osborne (USA) i tenora Shahran Yazdani (Iran). Skladatelj i korepetitor je bio Ken Shakin (USA).
Uz izvrsnu klavirsku pratnju Ken Shakina, glazbenici su izveli pjesme i arije Leoncavalla, Dvoržaka, Wagnera, Puccinia, Boita, Lehara te četiri kompozicije Ken Shakina. Bilo je lijepo slušati solo izvedbe kao i duete te na kraju koncerta i trio u izvedbi “O, sole mio”.
Pjevali su na engleskom, češkom, talijanskom, njemačkom i hrvatskom. Posebno je dirljivo zvučala skladba naslova “Pa kako to” koju je na hrvatskom jeziku otpjevao trio: Helena Mamić, Mary Osborne i Shahran Yazdani. Pjesmu “Pa kako to” je na riječi našeg pjesnika -iseljenika Vladimira Frana Mažuranića skladao i pjevače glazbeno i pratio Ken Shakin.
– Pa, kako to da nisi zaboravio? A kako bih? Ako i ne govorim hrvatski, to ipak hrvatski snivam a snivam vrlo često. Bog zna, hoće li se ti moji hrvatski sni ikad obistiniti?
Moglo bi se reći da su ove rečenice Frana Mažuranića otpjevane u završnici koncerta, upravo oslikale bit poruke koncerta pod naslovom “Tuđi glasovi”.
–Željeli smo tim naslovom i ovim koncertom pokazati i predstaviti nas koji iz drugih zemalja, jezika i kultura dolazimo u Berlin s našim talentima, rekla je na početku koncerta sopranistica Helena Mamić te se na kraju večeri zahvalila publici (koje je, a posebno nas Hrvata) moglo biti i nešto više te kolegama a posebno i skladatelju Ken Shakinu na oživljavanju riječi poruke hrvatskog pjesnika koji je poput i njih/nas samih, u Berlinu tražio i (do smrti) našao svoje mjesto pod suncem.
-Zadovoljstvo je čuti i vidjeti kad netko drugi cijeni i voli našu kulturu, rekla je Helena Mamić te pozvala okupljenje i na nastavak druženja u misijskoj dvorani.
Bila je to ugodna glazbena večer koja je u njemačkoj prijestolnici oživjela i na jednom mjestu okupila davne skladatelje, druge jezike i kulture te “tuđe glasove” i njihove iznimne talente koji rađaju suradnjom, glazbenim biserima te obostranim zadovoljstvom, glazbenika i publike. Eto, što se može kad se (dobri) glasovi slože…
