ONO ŠTO OSTAJE

piše: Sonja Breljak
Makarska-Podgora/  Tako nešto smo zajedno planirali, o tome maštali…kolega i urednik Hrvatskog glasa Berlin, Emil Cipar i ja, nas dvoje osnivača ovog portala, kako ćemo jednom upoznati, posjetiti, okupiti sve naše suradnike. A njih je ohohooo.

Istina, kolega mi i prijatelj Emil Cipar trenutno je u bolnici u Slavonskom Brodu gdje vodi borbu protiv teške bolesti,  a ja znam kako bi i njemu ovaj posjet, susret i pripovijest iz ovog teksta, bila srcu draga. Zato i nastade.

Dakle, od Makarske do Podgore petnaestak je minuta vožnje. -Kad dođete do prvog mosta ne idite preko nego ispod mosta, dođite do raskršća i onda se možemo opet čuti …

Ovim je riječima opisala put do svoje kuće u Hvarskoj ulici u Podgori, naša suradnica u rubrici Poezije, Dubravka Borić.

Malo lijevo, malo desno, gore, dolje …jer Podgora je potijesna kad se automobilom daš u kakvu potragu …i mi pronađosmo i upoznasmo konačno našu Dubravku.

Susret je srdačan, jednostavan. Sjedimo ispred Dubravkine kuće u Podgori, ispod grana limuna, mandarina i masline. Obitelj Borić se bavi turizmom, iznajmljivanjem apartmana gostima. Ali u tom poslu Dubravka nađe vremena …a ima i potporu obitelji …i za svoju poeziju na čakavici.

Tako smo se svojevremeno, tamo prije dvije godine, preko Dubravkine poezije i upoznali. Dubravka nam je tad poslala svoje stihove, mi oduševljeno odgovorili, objavili, rubriku otvorili, na suradnju potaknuli na što nam je naša, tada nova suradnica, “otpisala”: –Kod vas sam na pravom mjestu!

Da je to tako bilo i ostalo, pokazuje i duga i plodna suradnja a svakako i ovaj vrlo srdačan susret.

Dubravka Borić rođena je 23. veljače 1946. u Pučišćima na otoku Braču, gdje je završila osnovnu školu, potom Učiteljsku školu i Pedagošku akademiju u Splitu, Odgajateljsku školu u Zagrebu.
Tijekom rada, svestrana Dubravka  vodila  je i dječji pjevački zbor,  projekt kulturne baštine zavičaja, potom bila članica mješovitog zbora“Milan Kurtić“-Podgora i predsjednica Društva „Naša djeca“-Podgora. Za svoj rad je višestruko nagrađivana.
Prve klice poezije kreću iz nižih razreda osnovne škole a ozbiljnije se bavi poezijom u doba Domovinskog rata, pa nadalje. Igrom slučaja, prvi put objavljuje pjesmu na čakavici u Belgiji. Pjesma “U petrodu“-„U kamenolomu“ objavljena je u časopisu Gierik. Pjesme je  dalje objavljivala u „Bračkoj crkvi“, bračkim novinama „Glos sa škrop”, tjedniku“Makarsko primorje“, na radio Split …Nastupala  u Starom Gradu na Hvaru („Jazik naših materih“), u udrugi“Vlaho Bukovac-Split, u knjižnici“Marko Marulić“-Split, u Podstrani („Ča pod perunom“), u Solinu, u Makarskoj, u Podgori…
Na pjesnički natječaj javila  se prvi put u Bedekovčinu („Susret riječi“) i osvojila treće mjesto za pjesmu“Na dlanu mi jedna noronča“, povelju i novčani iznos. Izdala je i jednu  zbirku pjesama („U Pučišku valu kuštat“). Neke pjesme Dubravke Borić  nalaze se i u knjigama drugih autora, a pjesma“Prigodišćena maslina“ u antilogijskoj zbirci “Naša velečasna maslina“ Mladena Vukovića …

Tako smo opisali Dubravku Borić prije nego smo tamo s početka 2012. godine objavili njene prve stihove naslova “Trbuhon za kruhon”.

Dubravka je kao i njena poezija -jedinstvena i duhom bogata. Tako možemo opisati Dubravku Borić nakon susreta s njom.

Dubravka voli svoja Pučišća, svoj Brač, uspomene na djetinjstvo i mladost. Dubravka voli jezik čakavski u kojemu ju je mati odgojila. Pa se trudi da njegova ljepota i bogatstvo ne propadnu, ne nestanu.

Teško vam mogu riječima opisati kako lijep je bio ovaj susret. Dubravka nam je priredila manistru i girice, ispekla kolačke sa narandžom i smokvama, iznijela prošeka, orahovice, vina …a upoznali smo i njenu kćeku, sina, predivne unuke i supruga.

Sjedimo potom zajedno uz morsku obalu u Podgori i slušamo pjesmu ženskih klapa na samom molu. Noć je topla i lijepa …ugodno, jednostavno druženje kao da se poznajemo stotinu godina.

Obećasmo ponovo se sresti. Zagrlismo dragu Dubravku. U ruke primismo zdravo maslinovo ulje, dar za našeg Emila. Valja nama preko rijeke (Save), već je prepuna torba pozdrava i dobrih želja koje treba uručiti našem uredniku u Brodu.

-I puno ga pozdravite, i želje za ozdravljenje prenesite …poručuje Dubravka iz Podgore, kao prethodno i Marija i Alfred iz Stružca, Sandra iz Zadra, Marija iz Kutjeva, Mario iz Splita, Mirko iz Sarajeva …svi suradnici redom, oni koje smo susreli i upoznali kao i oni koje ćemo tek (jednoga dana), nadamo se, sresti.

Poruke i dobre želje ćemo Emilu prenijeti, sretni da je ovaj naš Glas učinio upravo ono što smo nas dvoje pri njegovu osnivanju i željeli … izrodio tako divnu suradnju, donio nam poznanstva s dobrim ljudima, utvrdio i neka čvrsta prijateljstva, smanjio daljine između iseljenika, povratnika, domovine, tuđine, naših ljudi tamo i onamo  i uz to sve oplodio naš Glas kvalitetnim tekstovima …

Sve to je ono što dugo traje, što vrijedi i što ostaje.