INTEGRACIJA …ISPISANA VELIKIM SLOVIMA

IZ NOVINARSKE BILJE’ŽNICE
Sonja Breljak
Ono …iskreno rečeno …nisam vam ja neki ljubitelj takve vrste glazbe. A ipak …redovito, svake godine, “završim” na posavskoj zabavi  što ju organiziraju berlinski Brođani. Glazba je glazba …ostalo je stvar ukusa. Istina …u djetinjstvu me poučili višeglasnom, zbornom pjevanju pa to ostalo poput virusa u meni. U mladim danima  najradije slušali glazbu s popularnog Radio Luxemburga …najnovija pop i rock ostvarenja sa svjetske glazbene scene. Volim i domaće, stare gradske pjesme, izvorne, sevdalinke iz starog zavičaja. I klasika mi kapa poput lijeka na dušu. Uživam u brojnim glazbenim izrazima. E ali …s izvornim zvucima iz Posavine susretoh se tek po dolasku u Berlin. Posebno kroz zabave tipa Veseli se Posavino …pa evo već i po deseti puta! Uz to, strašno poštovanje osjećam spram organizatora ovakvih i sličnih okupljanja koji rade …i rade …poput mrava da bi se drugi zabavili i veselili a oni potom zaradu nesebično poslali onima kojima je potrebna u rodnim krajevima …siromašnim domovina …bolnicama …nepoznatima …ljudima …
Tako …eto me u sred zabave i neumornih igrača posavskoga kola. Uobičajeno …gostuju grupe iz domovine. Tako i ovoga puta. No, sad još i uz poseban dodatak …kulturno društvo Hrvata iz Švedske. S njima je ova večer posebno zasjala.
Narodne nošnje  …izvorni zvuci …fino su to napravili berlinski Brođani s Hrvatima iz švedskog Helsingborga. I jednima i drugima je to potrebno. Pogledali malo i poslušali kako se živi i u drugim  državama, što rade i kako djeluju naši ljudi, prve, druge i ine iseljeničke generacije. Sasvim sigurno …skoro će i berlinski Hrvati ponovno u posjet našim “Šveđanima” , njihovoj kući koju su …kako s ponosom  kažu ….izgradili vlastitim rukama. Ko se tome ne bi veselio?!
Pa kad je to već tako ugodna i posebna večer u kojoj ima Hrvata iz dvije -tri države, odlučih i ja učiniti ju još posebnijom. Pa …uz pristanak domaćina … na ovu zabavu pozvah i posebne goste. A oni nisu nepoznati  stranama Hrvatskog Glasa Berlin. Naši su to mladi autori, Oliver Soos i Daniel Ligeska. Susret o kojemu vrijedi pisati.
Podsjećam, Oliver Soos je novinar Info radija RBB-a, slovačko-mađarsko-hrvatskog porjekla. Oliverova mama, Mara Lušo, iz malene Modriče se zaputila u Njemačku s kraja šezdesetih godina. Oliver razumije hrvatski jezik, prilično i govori. A na našim stranama piše na njemačkom jeziku o sjećanjima na dane provedene kod “hrvatskoga djeda” u Posavini.  –Poslušaj mama …rekao je na telefon u trenutku dok na pozornici izvorne pjesme iz Posavine pjevaju gosti iz Švedske. A mama, Mara Lušo …iz jednog njemačkog gradića oduševljeno odgovara …pa to su Ilija i Marko! Eh …što su ti korjeni!
–S nama je večeras i jedan poseban gost, Daniel Ligeska, Poljak koji u Berlinu studira hrvatski jezik. Pozdravimo ga! …rekla je teta Liza, dopredsjednica Brođana. A nama srce puno! Jer, taj/drugi/ gost, naš je mladi suradnik, Daniel iz Poznanja u Poljskoj.
-Mogu puno pisati kako sam očaran Vašom kulturom, ljudima, koji  su uvijek na pomoći, dobri, simpatični i tako dalje. ..Ako trebate pomoć … ne znam …mogu nešto napisati, pomoći…bude to za mene čast…i dobra prilika sa učenje, razgovor , druženje i još bolje poznavanje Hrvatske …tako nam je  prije koji mjesec pisao Daniel Ligeska.
Sad …nakon što ga pozvasmo na posavsku zabavu …imao je priliku izbliza upoznati hrvatske prijatelje i osluhnuti intenzivno jezik kojega studira.
Oliver i Daniel … naša dva suradnika kojima je zajednička crta i poveznica -hrvatska kultura. Na zabavi Brođana nisu bilo sami. Uz više stotina gostiju, domaćina  i izvođača,  iz Berlina, Hrvatske i Švedske, na zabavi berlinskih Brođana, je u našoj simpatičnoj i mladoj suradničkoj ekipi, bila  i Anja Breljak. Istina, Anja je moja 22-godišnja kći. A na ovim stranama se predstavila  do sada  s više kolumni  pod  naslovom  Anja´s Brief aus Sarajevo i Erinnerungen. Anja studira filozofiju, odlično govori hrvatski a piše na njemačkom jeziku. Na zabavi je sjedila između Daniela koji govori poljski i hrvatski pa malo i njemački, te Olivera Soosa koji razumije hrvatski a govori i piše na njemačkom jeziku. Eh, koja kombinacija!
A sve je ipak izvrsno “klapalo”. Čulo se hrvatskog, njemačkog, poljskog …naime s pozornice je sišao i naš mladi glazbenik Mario Raič. Maria upoznasmo s Danielom jer Mario …čija je mama Poljakinja a tata Hrvat iz Rame…odlično govori i hrvatski i poljski. Tako se komunikacija proširila, mladi bolje upoznali između sebe kao i djelić hrvatske kulture … jezik, nošnje, gastronomiju, glazbu, ples, ljude dobre volje. Sretni smo radi toga. I da su naši suradnici, tako ugodne, samosvjesne i uspješne mlade osobe. Ostajemo u kontaktu. I očekujemo njihove nove priloge … a zejedno ćemo i na neku drugu zabavu …nekom drugom prigodom.
Bilo je lijepo. Ponovilo se. I dok razmišljamo o doživljenome, stiže  poruka od Laure Liste. Mlada djevojka, Njemica, maturantica  jedne berlinske gimnazije, upravo treba da u skorome maturskome radu opiše Hrvate i hrvatsku kulturu. Tako eto … i to je kandidat za   “akciju” naziva  “Volim  i zanimam se za Hrvate i hrvatsko” opjevanu istu večer i kroz stihove koji se otegnuto pjevaju uz zvuke šargije i violine:- Selo moje sve me tebi zoovee, da se vratim u sokake tvojeee, da ja prođem kud sam prolazio i da ljubim što nisam ljubioooo.
Lauru ću susresti ovih dana. U upoznavanju s Hrvatima potražila je suradnju Hrvatskog Glasa Berlin. Radujem se tome. I radoznalo čekam što će donijeti i iznjedriti Laurin maturski rad. Neke druge prigode opet ćemo okupiti naše autore. Mala skupina naših mladih suradnika, poput biserne ogrlice nam je. Biser po biser …ogrlica je sve veća.
Ne pričamo  isprazno o tome.  Tom cilju smo posvećeni.
Ovdje na Hrvatskom Glasu Berlin, INTEGRACIJA se piše velikim slovima!