Iz naše arhive/ objavljeno 04.09.2014.
piše: Sonja Breljak
Makarska -Split/ – E, Sonja, da si Sumartin posjetila samo dan kasnije, imala bi što i pisati. Nevrijeme, valovi preko kuće, kiša i luka puna jedrilica koje su izbjegle navrijeme na moru. Bilo je veselo, a za nekog i okrutno, Ali samo za jedan dan sve prođe i danas je ponovo mirno i tiho ...
Tako u komentaru ispod teksta o posjeti Sumartinu nadopisa moj dobri prijatelj, kolega i suradnik, naš Bračanin, Ivo Dorotić. A ne zna dobri šjor Ivo da sam taj dan koji spominje, provela u putu, da vidjeh i doživjeh nevrijeme …i još štošta … pa imam evo o čemu pisati.
A dan je u Makarskoj, mislim, taj ponedjeljak, dan nakon posjete Sumartinu, osvanuo lijep, malo oblaka, ali za naše, kontinentalne pojmove, vrlo lijep i topal. Istina, javili su buru, jake nalete vjetra i pad temperature …ali čini mi se, za sjeverni Jadran i dijelove Slavonije. Dobro, za te dijelove su rekli “jako nevrijeme” a kod nas, u Makarskoj kišu s grmljavinom. Ništa posebno, mislim.
Sličnog mišljenja nismo bili samo mi pa je na gradskoj plaži u Makarskoj, ipak bilo prilično kupača. Kako su se oblaci sakupljali, nebo sve više tamnilo, vjetar se pojačavao, tako je i plaža sve više pustjela. A kad je kiša udarila, bi kraj kupanju, pokupismo stvari i potražismo sklonište u restoranu preko puta. Upravo je bilo vrijeme ručku pa tako i mi umjesto da kisnemo napolju, prionusmo uz ukusno jelo.
U razgovor s nama upustila se gospođa Marija, vlasnica restorana naslova Mr. Perfect. Dobra hrana, vrhunska usluga …I zamislite, ljubazni vlasnici su ujedno i stanovnici jednog njemačkog grada, iseljenici iz vremena sedamdesetih, onda povratnici s početka devedesetih, e a onda opet jer je radi rata sve kao okamenjeno stalo, još jednom iseljenici, sad povratnici u Njemačku. O Bože, tom odlasku i povratku, nikad kraja.
Naime, u vrijeme rata ništa od turizma i izgrađenih apartmana pa borba za golo preživljavanja potjerala brojne da privremeno zaborave snove o povratku. Sad, evo taj san dobio svoje ostvarenje. Dobro, ovo ljeto i nije neko rekordno radi lošeg vremena ali obitelj vlasnika Mr. Perfect, cijela, zajedno (dva sina) radi u ugostiteljstvu, restoranu, apartmanima, u svom vinigradu odakle dolazi vlastito, domaće grožde i vino, u masliniku iz kojeg dolazi ukusno maslinovo ulje koje daje poseban miris i okus spravljenim morskim specijalitetima. Obitelj Mr. Perfect poznaje težinu ugostiteljskog posla ali i ljepotu tog domaćeg života. To najbolje mogu i znaju procjeniti i cijeniti samo oni koji su gubili, ostavljali, odlazili pa ponovo dobili, gradili, vraćali se.
Popodne, vjetar pojačao. Vraćamo se s plaže i s ručka pa uskačemo u automobil. Pravac Split udaljen 49 kilometara. Naša domaćica, gospođa Miroslava veli:
– Ali pripazite, kad kiša pada, s kolovoza sapire gar pa je klizavo, polako vozite a i bura zna …
–Eh, pa šta ljudima govoriš, oni prošli više država, pa su valjda vični i s vjetrom na kraj izić, domeće joj suprug Ivica.
Tako se mi lijepo zaputismo u Split. S posebnim i velikim razlogom. Naime, u Splitu živi moja, kako to nas dvije interno velimo …najstarija i najbolja prijateljica. Dobro ..ovo da moja prijateljica Marijana tamo živi još od vremena udaje, istina je, ali u stvari, živi i u Zagrebu a bome, posljednjih godina i u Bruellesu. E sad je već jasnije -radi se o Marijani Šunnov koja za naš portal piše u rubrici naslova “Pisma iz Belgije”.
Naše poznastvo seže još iz vremena studentskih dana. Upoznala sam svojevremeno njenu obitelj, danas pokojne roditelje, Tomu i Katu i sestru Dijanu. Marijana je koju godinu mlađa od mene. Inteligentna, sklona analitičkom razmišljanju. Inače, radi na, tim sposobnostima odgovarajućem, odgovornom mjestu u državnoj službi, privremeno na neplaćenom odsustvu jer prati supruga za njegova mandata u Bruxellesu.
Obje smo studirale i diplomirale novinarstvo u Sarajevu, Marijaninom rodnom gradu. Ja znam da moja prijateljica izvrsno piše i to ne samo glasnogovornička izvješća, pa već duže vremena “izazivam” pokušavajući pronaći put do Marijanina pera, točnije, pronaći način i formu izražavanja koji bi odgovarao njoj kao osobi i novinarki, odnosno koji bi bio spojiv s njenom životnom i društvenom ulogom.
Tako je nastala rubrika “Pisma iz Belgije” gdje Marijana vrijedno puni njene stranice. Skoro je tu dovoljno tekstova i za izdavanje knjige istoimena naslova. Nadam se, bit će i to uskoro.
Sjedili, razgovarali, analizirali, planirali …..tko, kuda, kako ćemo …Podsjetili se starih, dobrih studentskih dana, spomenuli se nekih poznanika, progovorili koju o našoj djeci koja se dobro poznaju jer smo se sve ove godine posjećivali redovito u Splitu, Zagrebu ili Berlinu. Nismo dale da studentsko prijateljstvo propadne, Pa vezu učvrstili i jednim kumstvom naših djevojaka.
Lijepo je i ugodno sresti Te moja draga, najstarija prijateljice. Lijepo je bilo pronaći i susresti našu suradnicu iz rubrike “Pisma iz Belgije”. Mame pozornost Tvoji analitični tekstovi sa svevremenskim porukama.
Lijepa, ugodna večer u Splitu.
U povratku za Makarsku upadosmo u veliko nevrijeme. Jaki naleti vjetra zaljuljali bi automobil na pojedinim mjestima. Nikad mi se dužim nije činilo tih tridesetak kilometara. I strah me uhvatio od huke vjetra. Priznajem, jedva dočekah dolazak u Makarsku. Uparkirasmo automobil u dvorište pod grane stare smokve upravo u trenutku kad je nevrijeme u Makarskoj započelo punom jačinom.
–Pa kako ste prošli, je li sve u redu? Ništa vam ne rekoh ali zabrinula sam se. Izmolih za vas jednu Zdravomarijo, veli mi telefonski Marijana sutradan.
Eh, nekako prođosmo. a bilo je …onako, odgovaram jer čitam kako je, šta i gdje nevrijeme uništilo, otpuhalo, odnijelo …
Nas srećom nije. Nismo dali.
Pouka: Prijateljstvo je jače od nevremena. A i od vremena!