TKO ĆE S VREMENOM

tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Na vrijeme se ovih dana svi žale.

Dobro, žale se sasvim sigurno i na prolaznost, na godine koje lete kao lude …ali nije u ovoj kratkoj crtici o tome riječ.

Ovih nekoliko mjeseci svi se žale na vrijeme u meteorološkom smislu. Kiša, nevrijeme, vjetar, nestabilnost …

Prije tri tjedna krenuli iz običnog berlinskog dana, točnije, bilo subotnje, mirno rano jutro. Nedugo nakon polaska susreli nas kišni oblaci, pa drž-nedaj …i tako sve do pred Zagreb.

Bez kiše se uspjesmo nekako dokopati bosanskih šuma i planina. A tamo …u starom zavičaju, svi se opet žale na vremenske neprilike. Slabo rodili i voće i povrće. Gledamo i mi, istina već  stara stabla šljiva i jabuka. Niti jednog ploda na njima. Ni s povrćem nije bolje. Ljudi posadili raznorazno povrće iza i oko kuće, po okućnicama, u nadi imati potrebne zeleni za domaćinstvo, krompira za preko zime, mrkve za juhicu, zelja za pitu …

Ali jest! Navalili preko bašta neki čudni puževi, ovdje do sada neviđeni, pa obrstiše sve redom. Kad se nasite listova, onda ne prezaju niti od plodova u zemlji. Ništa neće ostati.

Vele ljudi: –Ovo ljeto, svaki dan kiša pada! Za našeg boravka i nije bilo baš sasvim tako, prošetasmo, posjedosmo s društvom vani, obiđosmo groblja i spomenike pokojnima, saslušasmo i misu zahvalnicu …baš posvećenu zahvali što ove krajave ne pogodiše poplave koje su drugdje učinile tako velike štete i unesrećile mnoge.

Krenusmo onda na more. I tamo se redom svi, kako turisti tako i vlasnici pansiona i apartmana, žale na nestabilno vrijeme koje rastjeruje s plaža i iz mora.  Mi smo se nauživali sunca i topline u osam dana provednih u Makarskoj. Niti jedan dan nije bio kišan i hladan. Bio jedan ljetni pljusak i jedno noćno nevrijeme koje je pokazalo kako s vjetrom i (ne)vremenom u Dalmaciji nema šale. Kao da je to bila uvertira, najava i uvod u kišu i poplavu od ovih dana u našim brojnim primorskim mjestima.

I u Slavoniji slična slika. Prije i poslije, loše vrijeme. A za našeg boravka od par dana, toplo i ugodno. No, kao i u srednjoj Bosni, i ovdje je slab rod voća i povrća.

Pokazuju mi ljudi netom dozrele kruške i jabuke, još su na stablu, trebale bi biti spremne za branje i skladištenje. Takve bi inače bile dostatne i do idućeg uroda. Ali, ne ove godine! Urod koji smo vidjeli, gnjije i propada već na granama. Listovi voćaka se skvrčili kao da su vrelom vodom sprženi, plodovi neupotrebljivi za jelo, prema onom što vidjesmo u Slavoniji, ništa od ovogodišnjeg uroda voća. Svemu je vrijeme krivo, spočitavaju zabrinuti ratari i voćari.

Godišnji odmor prošao. Put nas ponovo vodi do Velike Gorice i Zagreba odakle hvatamo zalet za put do Berlina. Sad je već pravo jesenje vrijeme, kiša pada skoro cijeli dan i noć.

U rano subotnje jutro napuštamo Hrvatsku. Put kroz Sloveniju, inače kratak, ovaj puta ispunjen napetošću. Automobili usporili, stoji znak zaustavljenog prometa a unatoč tomu sva vozila jedno za  drugim prolaze tu dionicu. A ta je preplavljena vodom iz obližnje rijeke. Vodena masa se prelila na cestu kao kad nagnete čašu punu vode. Ima je do pola našeg automobila. Uf, šta da automobil stane, da ga vodena masa povuče?

Srećom, prođosmo ovaj dio. Bilo rano jutro, voda se tek počela prelijevati iz riječnog korita. Kasnije se situacija, sasvim sigurno  još pogoršala, ne bi me čudilo da je promet na tom dijelu potpuno zaustavljen.

Vijesti o obilnoj kiši, razornoj vodenoj masi, poplavama koje ugrožavaju i ljude i njihovu imovinu dolaze iz više dijelova Lijepe naše. Čovjek je opet na kušnji. Ne prati prirodu, ne živi s njom u suglasju pa mora voditi bitku s njom.

Praćeni kišom kroz Hrvatsku, Sloveniju, cijelu Austriju i dio Njemačke, stigosmo do odredišta. Berlin.

Nema kiše, ugodna, tiha večer. Naša ulica je još ispunjena zelenilom okićenim drvećem.

Poučeni iskustvom zaključujemo: – Već sutra može biti drukčije.

Tko će s vremenom!

P.S. Otvorim prozor i povirim u prvo, nedjeljno, berlinsko jutro nakon godišnjeg odmora. Kad ono …sve mokro, siv, otužan dan. Pada! Eto ti, kiša išla za nama. Pa nas sustigla!