CEKER PUN STIHA

Promovirana  nova knjiga poezije Iveka Milčeca

piše: Sonja Smolec
U dvorani MZ Bukovac, Mogilska 50, KUD Bukovac je u subotu, 13.rujna održao promociju knjige Ivana Milčeca-Iveka, Ceker pun stiha. Ovo je njegova druga zbirka poezije specifične zagrebačke kajkavštine.

Knjigu je predstavila Sonja Smolec, urednica knjige i Ksenija Kancijan, recenzent. Vedran Smolec je pripremio i grafički uredio naslovnicu.

Bilo je to mnogo više od promocije. Svi prisutni, uživali su u večeri kulturnog događanja koju su svojim nastupom oplemenili članovi KUD-a Bukovac, tamburaši i ženski pjevački zbor, te interpretacija poezije koju je s mnogo energije i nadahnuća pročitao glumac Zvonko Novosel.

Voditelj programa bio je predsjednik KUD-a Bukovac, Branko Milčec.

Ivan Milčec rođen je u Zagrebu. Spisateljstvom i novinarstvom počinje se baviti 1976. godine. Izvješća,  osvrte,  razgovore, kratke price i pjesme objavljuje u kalendaru Danica,  Maruliću,  Matici, Večernjem listu,  Domu i svijetu,  Hrvatskoj budućnosti,  Internet-portalu Hrvatski glas Berlin,  Berlinskom magazinu,  Rijeci i Živoj zajednici.

Ljubav prema pisanju proširila se i na kulturno djelovanje općenito pa je sa skupinom entuzijasta 1980., u Berlinu,  pod pokroviteljstvom Hrvatske katoličke misije, suosnivač Hrvatskog kulturnog društva Vladimir Fran Mažuranić,  kojemu je predsjednik od 1988 do 1994. Ponovno je izabran za predsjednika od 2002. do 2005. godine. Urednik je dviju Mažuranićevih spomen-knjiga i pokretač mnogih kulturnih akcija.

Godine 2001. izdao je prvu knjigu,  Pinklec,  u kojoj je sabrao razne tekstove iz svoje dugogodišnje spisateljske djelatnosti.

Drugu knjigu, crtice iz iseljeničkog života, Pod starim hrastom,  izdao je 2004. godine,  a 2012. tiskana mu je zbirka poezije Štel bi te belega meti…

Predgovor

Knjiga poezije Ivana Milčeca, Ceker pun stiha, nova je zbirka kojom autor obogaćuje svoj pjesnički ciklus. Zašto ceker ili zakaj ceker? Ova knjiga podsjeća na zbirku sličica, uspomena iz mladosti, cvijeća, ljubavi i slika grada kakav je bio nekada i kakav je sada. Čini se kao da je autor išao uokolo s cekerom i u njega pospremal sve što je vidio oko sebe, a bilo mu je drago i dragocjeno.

Iako neke od pjesama naliče na zafrkanciju napisanu da se zabavi društvo (uostalom, zašto ne?), pažljivom čitaču neće promaknuti prava slika koja se krije iza napisanih riječi. Neke od njih će nas nasmijati, mnoge rastužiti.

Ivan Milčec mogao bi se, s pravom, nazvati sakupljačem starina, analitičarom pogrešaka, osoba, politike, vremena i slaviteljem vrlina i života. Romantičar po prirodi, mnoge je stihove posvetio ženama i cvijeću, prijateljima, kako virtualnim tako i stvarnim.

Oni koji su već čitali njegove stihove, opet će pronaći koliko mu je majka bila posebna. Ne samo kao žena koja ga je rodila, već kao predstavnica jednog sasvim drugog vremena. Jednako tako, riječ mama za njega je simbol grada Zagreba. Simbol kajkavštine, bez obzira s kojeg kraja domovine stigla.

Zbirka je podijeljena na pet ciklusa, a to su: 1. Ciklus: Matoš,  gemišt i ja, 2. Ciklus: Ah,  taj pjesnik,  3. Ciklus: Ja ljubim,  a kaj bi drugo?! 4. Ciklus: “Ni med cvetjem ni pravice…”5.Ciklus: A na kraju od vsega pomalo

Ova knjiga posvećena je njegovoj supruzi Barbari.

Sonja Smolec, književnica