Roko Dobra
Angeli
čujem te, anđele, prilaziš mi s vjetrom
još snenim od noći, još toplim od želje,
a rosne gle kapi sve blistaju spektrom
dok travu dotičeš unoseć veselje
u otočje bola silama pralijeka
ispod sivog neba od rođenja môra,
zarobljenog u snu pticā izdaleka,
kojih lepet slutim: zadnja ti je hòra!
sve si bliža pjesmi, sve si bliža cvijetu,
mada jesen stablo, kiteć, obmanjuje;
svejedno otimam ovom grubom svijetu
još iskru mu svjetla u mraku oluje.
čujem te, anđele, i vidim u letu
kako hrliš duši što te očekuje …
(Zadar, 24. 08. 2008.)