Roko Dobra
jutros je moj otok, umiven modrinom,
raspršio sjene sa turobna lica,
a Stvoritelj ga je zakitio krinom,
priredivši koncert nebeskih mu ptica.
danas je moj otok, pritisnut sparinom,
gušterski snio: daždevnjaci klica-
juć daždu, vodu dovlače strminom,
a Stvoritelj pâr mu pošalje grlica.
večeras moj otok živi svoju prošlost:
prebirući pretke, gluhe kosti bûdi;
tragovi im vrište ovu moju došlost
sred grebenja riječi u trenutak hudi
kad se noć priprema za paničnu plošnost,
a Stvoritelj, pospan, nit tùži, nit sudi!
Ljiljana, čestita nevjesto i poeteso naša,
ali, i našega otoka Žirja, kojega si fotografijama svojim blistavim ovjekovječila, lijepo je od tebe što si mi sonet ovaj povirila! A koji je, ne zaboravi, bio napisan (kad i cijela zbirka soneta “Zlato moga praha”) na mom balkonu uz more rijetko kada inspirativnijeg ljeta, kakvo je bilo ono 2007. godine.
Hvala ti od srca i navrati katkad!
Po Ivanu ti rođak Roko
Zahvaljujem Vam što ste primijetili moj komentar. Volim poeziju, a u vašim stihovima uživam. Pročitam pjesme nekoliko puta, pa se nakon nekog vremena opet vratim. (Oprostite na interpunkciji mog prethodnog komentara – nije dobro kada se piše u brzini.)
Poštovanje!
Zvjezdana dična,
tek sada, oprostite, primjećujem da ste mi se, uz Slavonku, i Vi obratili. Pročitao sam Vam odmah komentar, naravno, ali nisam obratio pažnju na ime Vam, skroz naskroz uvjeren da je prethodna, uz već rečeno, htjela još pridodati kako je sonet “najzahtjevnija pjesnička forma”.
Hvala, puno Vam hvala na uočenom!
Roko Dobra
Poštovana i vrla Slavonko,
drago mi je što Vam se ovaj moj, Vama posvećen, sonet svidio. A i meni je također drag, koliko zbog povezanosti nas virtualnih suputnika, toliko i zbog naših podneblja – Slavonije i Dalmacije.
Osim toga, gotovo da se i ne primjećuje da je sonet napisan u akrostihu, to jest, da mu prva slova stihova, čitana odozgo nadolje, otkrivaju temu “Slavonka s dušom”.
Zbog svega toga eno ga i na mom fejsu!
Svako dobro i čitamo se!
I Vaš poet Roko Dobra
Hvala, uvaženi gospodine! Evo i ja (po prvi puta u životu) doživjeh da mi netko pokloni sonet. Radujem se zbog toga.
I čuvat ću ga kao dragocjen dar. Srdačno!
uživam u vašem pjesničkom izričaju. sonet je, zaista najzahtjevnija pjesnička forma. a vi ste “majstor”.
JEDRA DRAGIH RIJEČI
Slavonki s portala HGB
Svijet je velik do svog kraja.
List s Tvog stabla – već je veći.
A sâm kad si i sred raja,
vjeruj, tek si prah mrveći.
O, znam da me zvijezde prate
na mom putu kojim gazim;
krasne, neke i na rate,
a i Tebe uz njih spazim
s dušom što se zlatom mjeri
dok joj ptice stiha hrle
u iskrenoj baš namjeri,
šireć jedra dragih riječi:
oranicice more grle –
modro-žuto nek’ nas liječi!
Poštovani gospodine Roko!
Iz Vaših stihova iščitava se da ste veliki pisac soneta, vrsni pjesnik i obrazovan čovjek pa se uglavnom ne usuđujem pisati komentare. To činim danas uz poruku: “Rado i sa zadovoljstvom Vas čitam i uživam čitajući:”
Draga naša urednice Sonja, znao sam ja koliko si sklona literaturi i koliko si zapravo literarna, a što sam uočio na samu početku moje suradnje s ovom sjajnom web novinom, pročitavši određeni broj tvojih izvrsno napisanih napisa, reagiranja, komentara, posebno pak reportaža s literarno-poetskom potkom. Elem, jutros si mi, reagirajući u svom kratkom mailu na moj sonet „Dan moga otoka“, kojeg sam ti bio poslao za portal, napisala „Predivan ti je ovaj sonet“, a čime si ustvari lijekovima koje svakodnevno uzimam pridodala i onaj, nesumnjivo, najefikasniji koji snaži dušu i uljepšava dan. Pa, zahvaljujući ti se i na ovom tvom… Read more »