Što ćemo nas oba, jedini mi školju …
piše: Roko Dobra
Javili su mi sinoć iz Žirja da je napravljeno igralište nedaleko od starog „mula“, zapravo u blizini starog „malina“. Nego, da budem precizniji, nešto sam i ranije čuo o tome, ali nisam znao gdje – na kojemu mjestu na ovom našem napuštenom i zapuštenom školju.
Sinoć mi je to javljeno i pojašnjeno, ali s puno čuđenja kako to da nisam znao da je to baš tamo na onom mjestu. Naravno da nisam znao. Uostalom, ni u snu nisam ni pretpostaviti mogao da će to mjesto, odnosno taj predio, odnosno to područje biti pretvoreno u dječje igralište umjesto u prostor za brodice i brodove kad nisu u moru.
Javili su mi, kažem, da je to blagoslov za naše Žirje, a, onda, i za djecu našu, a jedva se je jedno ili dvoje rodilo u zadnjih pedeset godina na ovom nesretnom našemu (zapravo, svačijem) školju …
A one davnašnje godine kada sam se ja rodio, još se mojih vršnjaka i vršnjakinja rodilo brojem 29 i slovom dvadeset i devetero! Sjećam se, bilo nas je veliki razred prvašića!
Pa, s obzirom na konfiguraciju uvale nam Muna, strmu i neravnu, dakle, s pobočnim brdima, s malo ravnoga terena, kojeg su nam preci nasipanjem namrli, zbilja, ako će se Žirje u budućnosti napučiti domaćim i inim žiteljima, što će biti, ponavljam, s brodicama i brodovima i dosadašnjih, i budućih vlasnika – ako je onaj jedan ondašnji žirjnski šerif moju gajetu, pod izgovorom da na istezalištu smeta, prevezao na Velu Glavu i darovao jednom svom prijatelju došljaku a da mene, njena vlasnika, o toj mu namjeri (ustvari krimenu) nije pitao?
A evo, u tom duhu, i ovog mi soneta:
DA NAM ZVONJELICA …
Što ćemo nas oba, jedini mi školju,
ako te zakitim još kojim sonetom?
Što ćemo, rođeni, kad jaganjce kolju
rapirima proze i kad nam nad svijetom
oblak kruži mrki hoteć skršit volju
u meni sanjaru jer te snatrim cvijetom
sred narasla trnja (za priliku bolju)
sve otkad te pamtim zanosom i sjetom?
Al’ kamen te kruni uz pretešku tmoru
davno već pristigle škvadre vinovnika
umorenih rimā u rabljenu moru
dokle seže sjena tvojega zvonika;
nalaze nas krivim, u očitom sporu,
da nam zvonjelica nije zvonolika!