tekst i foto: Sandra Marelja Muić
I nije baš neki tulum za Dan neovisnosti, čudni mir cijelo jutro, a i tokom dana ne vidim da se itko od ovih s kravatom uspio usositi svojom govorancijom.
U biti, gotovo pa standardna shema …za premijera izlazimo uporno i dosadno iz krize, za predsjednika je stanje u državi različito po pojedinim područjima a potpredsjednik sabora izjave ovih dvaju oksfordovaca spašava i ovaj put jer se zahvalio svim braniteljima i onima koji su se žrtvovali za domovinu.
Svima koji su se žrtvovali za domovinu se vjerovatno niti ne zna broj, niti će se ikada znati jer se nisu žrtvovali da bi postali dio statistike ili naslov u novinama, a branitelji su sada ionako prigodna kategorija u predizborno vrijeme koje se približava. Šteta što su oni nečasni među njima i oni foteljaši iznad njih bacili veliku sjenu na sve što su nam ne štedeći vlastiti život i zdravlje omogućili danas.
Nacija sluša na pola uha, a možda ni to – zima kuca na velika vrata i vodi Glad pod ruku, nije im do govora , nije im do tuluma, a digniteta odavno više nema, pa im nije ni do toga. Gledamo da prođe dan, nismo nešto prigodno raspoloženi i sve češće priželjkujemo da nestane struje u vrijeme dnevnika.
Eto, mi na poseban način izlazimo iz krize, u godini europskog članstva uspjeli smo smanjiti industrijsku proizvodnju za skoro pet posto, povećati broj iseljenih stanovnika i broj nezaposlenih, te dobiti prije nekoliko dana jasno na znanje od europskog povjerenika da se reforme ne provode nikako i slabo. Radna mjesta nestaju mic po mic, sad se ove nesretnike iz rafinerija čak zavarava da im se nešto nudi, a ne nudi im se ništa, samo im se oduzima i to sve pod krinkom pravne države.
Otprilike i to bi trebali valjda slaviti na današnji praznik, baš smo neovisni i originalni od ostatka svijeta koji svoj izlazak iz krize mjeri porastom prosperiteta.
Ali, i nismo mi narod toliko usmjeren na prosperitet i materijalizam, mi smo aktivni… volimo skupljati potpise za svaki novi referendum, radilo se o promjeni izbornog sustava ili kvake na vratima, radilo se o bilo čijoj ideji u vlastitu korist, naš se revolucionarni duh lako probudi kad vidi onu hrpu kemijski iz Lidla kako stoji na nekom proreferendumskom štandu. Mnoge ljude je spasila pozicija u sindikatu ili referendumskom pokretu, nikad im se kući ne bi dozvolio da toliko govore, a da ne ostanu bez ručka.
Malo prebacimo na drugi kanal kada dodiju ovi s referendumom i osluhnemo kako predizborne fore napreduju. Vidimo da se opozicija trudi; njihova kandidatkinja sigurno ima već miles & more karticu koliko je šalju na razne prigode. Nedavno im je bivša ministrica financija istupila iz stranke javno obrazloživši da ne može zastupati program reformi koji ne ide i nema temelja, malo je to ukiselilo osmijehe jer je gospođa poznata po serioznom nastupu i karijeri do sada, pa je narod znao instantno da ne lupeta.
Krasan je taj osjećaj kada i ovi šta odlaze ne znaju šta radi, a narod dobije servirano da ni ovi šta dolaze to (opet) neće znati.
Svakako nam je drago da je bila kod nas prigodom Dana obrane Zadra , od kojeg su prošle 23 godine već. To nam je donijelo kao gradu malo više medijskog prostora. Svog petaša dva dana pitam je li im itko u školi spomenuo koji je dan to bio i po čemu je važan, a on kaže da nije.
Nemojte samo zaboraviti najkasnije idućeg tjedna spomenuti kako vam fali ovo ili ono, kako ste podcijenjeni i da vam nisu platili putni trošak za prošli mjesec. Barem ćete znati kako je u tuđoj koži.