Emil Cipar- urednik i kolumnist, suosnivač Hrvatskog glasa Berlin, preminuo je sinoć, 10.10.2014. godine nakon teške bolesti.
Emil je rođen 13. travnja 1948. godine.
Naš dragi prijatelju, na posljednje putovanje odlaziš a u našim mislima i srcima ostaje na tisuće tvojih slova, riječi, rečenica …jedno nezaboravno zajedničko vrijeme čiji svjedoci su u svim našim rubrikama.
Pokop je u Bartolovcima kod Slavonskog Broda, u ponedjeljak 13. 10.2014. u 13 sati na groblju gdje su pokopani i Emilovi roditelji.
Uredništvo Hrvatskog glasa Berlin
Godišnja doba 2014.
Proljeće.
Ljeto.
Emil.
Zima.
Culi smo se nekoliko puta i bilo je jako korisno za obojicu. Nisam te osobno poznavao ali tvoj trud i rad zasluzili su vise.
Pokoj vjecni daruj mu Gospodine!
Počivao u miru Emile.. Velika ljudino! sa žalošću u kratkom roku susreta dolazi i to. Bio si i ostao..Novinar,socijalan,skroman, dobar čovjek, prijatelj i marljivi radnik.. Biti ćeš nam uzor.. zapisan u povjesti i budućih generacija.. Tvoje će slavno ime stajati među nama prijateljima i na portalu HGB. Ne samo u Slavonskom Brodu u tvojim Bartolovculovcima za koje si se također neumorno zauzimao..slično..i među iseljenicima biti ćeš ne zaboravljen diljem njemačke. A posebno u Berlinu. Osobno ostat ćeš mi u dugom sjećanju iz kratkog posjeta u Požeškim Vinogradima. U društvu domaćina.. tamašnjih Vinara i Vinogradara..i nas u društvo “Ružica Vinodola” Hvala… Read more »
Posljednji pozdrav divnom čovjeku i velikom prijatelju, izuzetnom novinaru! Počivao u miru!
Plemeniti prijatelju, počivaj u miru i laka ti zemlja!
Neka ti miriše tvoja bijela ruža, neka te čuva tvoj vjerni Ćuko.
Slovo tvoje, urezalo je duboko brazde u kojima je tvoj dobri duh.
Nećemo te zaboraviti. Hvala ti za sve.
Iskrena sućut tvojoj obitelji.
Dubravka Borić
Nije Emil nikuda otišao i dalje je ovdje kraj nas.Samo čući iza ćoška jer zna da ćemo za njim pa da se po običaju malo zeka s nami.
Dragi Emile,
iako te nisam osobno poznavala, upoznala sam ti dušu kroz tvoje RIJERČI. Hvala ti na njima jer si uspio uvijek reći ono što je bitno i što dušu blaži.
Ostat ćeš vječno u našim srcima i mislima.
Hvala ti na tvojim divnim tragovima ljubavi. Za tebe se i ovo može reći:
Kada jednog dana život završimo
najvažnije bit će to što ostavimo.
Nit palače mnoge niti milijuni
već svjetli tragovi tek naše ljubavi.
Laka ti bila hrvatska gruda koju si tako jako volio!
Počivao u miru Božjem!
Do viđenja i s Bogom dragi Emile!
Kad velim da sam sretna da su se nasi putevi sreli, iako samo virtualni, vrijedi vise nego mnogi susreti u pravom zivotu.
To znaci ostavio si trag u mom srcu
koji me ispunjava nekim posebnim zadovoljstom koje osjecamo samo kad sretnemo pravog prijatelja.
To ostaje u srcu dok zivimo jer je nase bice obogaceno
tim susretom za vjeke vjekova.
Emile pocivao nam u spokojnom miru, a obitelji od srca iskrenu sucut…Zbogom…
Pokoj vječni dobri naš Emile. Veliko hvala, za svaku dobru riječ i djelo.
R.I.P. Voljela sam čitati njegove tekstove……..
Armin Pohara KADA ODE DRUG! Kada stigne vjest da je otisao drug nemoj da zatvaras oci drzi ih neko vrijeme otvorene kao prozore… Pusti svjetlost da se sa mrakom miluje I nadji put… tajni prolaz kroz potrosene albume vremena… ili bar malu stazu nadji kao onu kroz ritove mladosti… da jos jednom…zajedno u trenu vidite kako se barske vile kroz vrijeme u stare pjesme zauvjek skrivaju, ti I tvoj drug. Kad stigne vjest da je otisao drug onim starim kolosjekom I drvenim mostom prema Brodovima nedaj kurvi tuge ni pisljive banke… ako mozes… Tuga je lose maskirani strah zbunjenih na… Read more »
Dragi Emile, počivao u miru. Pokoj vječni daruj mu Gospodine, svjetlost vječna neka mu svijetli. Bio je divan čovjek, ostavio je trag iza sebe u srcima ljudi, i kroz svoje riječi i poruke. Nećemo ga zaboraviti.
Takvi ljudi nikada ne umiru, žive u našim sjećanjima.
Nikola Šimić Tonin
Ima tako ljudi koji provedu cijeli život pored nas, a ne ostave niti jednu sjenu u našim danima, ne ostave niti pola rečenice u nekom od naših susreta. I onda ima ljudi koji uđu u vaš život i pruže vam toliko toga da imate pamtiti i radovati se cijeli svoj vijek, da imate misao vodilju kada treba popraviti nešto u svom htijenju i bivanju. Još mislim kako će mi poslati mail i tjerati me da idem dalje, da pišem, pišem i pišem , da samo idem dalje. I još mislim kako ćemo se smijati nekoj međuljudskoj fori i nama samima… Read more »
I NEKA NE UŠUTE NI SADA NJEGOVA SLOVA. NEKA GA BOG ČUVA I MI U NAŠIM SRCIMA.
O Boze moj,kakva tuzna vijest!!!
Dok se rodimo počnemo umirati. Netko svoj posao na Zemlji obavi brže, netko ga razvlači. I u jednom, i u drugom slučaju vrijeme je ipak sporedno. Emil je intenzivno živio i nadživio je mnoge i mnoge će nadživjeti. Počivaj u miru, prijatelju.
…Korak po korak…Svi do jednog, jednog dana, netko dan ranije, ili kasnije. Prijelaz na koji nitko neće zakasniti. Jedan po jedan. Jedna po jedna. Jedno po jedno. Svejedno. S ovu stranu ostaju pitanja,
s onu se sluti odgovor. Na ovoj strani prijatelj manje, na onoj jedan više. Prijatelju, bez tebe sve nas je manje i manje. Uz tebe, doskora, jedan po jedan više. Počivaj u miru, dragi Emil Cipar! http://www.radiong.hr/?d=1&id=20773
Posljednji pozdrav pravome prijatelju!
Počivao u miru Božjem, dobri duh brodskog novinarstva!
Oh, Boze! Dragi Emil. Pocivao u miru!
Počivao u miru moj prijatelju
Moja sucut …
KORAK PO KORAK Kad tad rijeku se mora preći. S jedne na drugu obalu. Svi ćemo prijeći korito riječno, trkom ili korakom. Svejedno. Tek jedno: Most nam je svima premjeren godinama, mjesecima, tjednima, danima. Jedan po jedan. Tako redom. Neki, čak, preko reda. Svi do jednog, jednog dana, netko dan ranije, ili kasnije. Prijelaz na koji nitko neće zakasniti. Jedan po jedan. Jedna po jedna. Jedno po jedno. Svejedno. S ovu stranu ostaju pitanja, s onu se sluti odgovor. Na ovoj strani prijatelj manje, na onoj jedan više. Prijatelju, bez tebe sve nas je manje i manje. Uz tebe, doskora,… Read more »
[…] zajedničko vrijeme čiji svjedoci su u svim našim rubrikama”, piše uredništvo Hrvatskog glasa Berlin kojega je Cipar osnovao. Pokop je u Bartolovcima, u ponedjeljak 13. 10.2014. na groblju gdje su […]
Dragi Emile, vidjeli smo se 3. 11. prosle godine, prvi i nazalost, zadnji put.Ostavio si na mene jako lijepi dojam, svojom neposrednoscu i ljubaznoscu. Odlaskom divnih ljudi, svijet je siromasniji. Neka ti je laka hrvatska gruda, pocivaj u miru bozjem. Iskrena sucut obitelji.
Svjetlost vječna svjetlila mu, počivao u miru BOŽJEM. Najiskrenija iz dna duše i srca ŠUĆUT obitelji! Dragi prijatelj, iskren čovjek,jednostavno,bio je čovjek s dušom!
Moja sućut. Emil će zauvijek ostati u sjećanju.
Iskrena sućut Emilovoj obitelji,uredništvu HG Berlin te svim suradnicima i čitateljima ovoga popularnoga portala!
Susjed moj dobri ,neka te čuvaju anđeli nebeski
Ipak je Bogu bilo milije pozvati ga k sebi otisao je zbilja jedan veliki novinar i Covjek. Neka mu je pokoj vjecni!
Žao mi je . Sućut obitelji . Emil je bio drag čovjek velike kulture i velikog srca . Svi hrvatski novinari treba da se ugledaju na njega .
Neka ti je mir, prijatelju moj
Neka ti je lakaHrvatska zemlja.Pocivaj u miru.
Ostavio si nam puno zapisa i fotografija tvoga srce i duse koja su me odmah zabljesnula kad sam otvorila ovu web stranicu. Hvala ti na tome. Pocivaj u miru.