DOVIĐENJA …

IN MEMORIAM -Emil Cipar: 13.04.1948-10.10.2014. 

…sjećanje svježe kao da je sve jučer i u jednom trenu bilo a nedostaješ toliko kao da Te nema godinama …

stihovi: Sergej Jesenjin
foto: Emil Cipar
objava: Uredništvo 

737622_4492381146087_1921156414_oDo viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?

Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije —
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.

objavljeno 11.10.2014.

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
12 Comments
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Dubravka
Dubravka
9 years ago

Emile, prijatelju, žao mi je da te nikad nisam vidjela, a željela sam to od dana kada sam te upoznala na ovom portalu. Fališ mi puno, ali imat ću te u najljepšoj prijateljskoj uspomeni.
Neka ti je laka zemlja i počivaj u miru Božjem!

Marijana
Marijana
9 years ago

Baš nedostaje dragi naš Emil. Pokoj mu duši, svjetlost vječna.

Josip Mayer
9 years ago

Doviđenja prijatelju EMILE

Rastanak sa tobom i meni teško pada,
možda ćemo se ipak kada,
sastati na onome svijetu.

Možda umrjet nije,
ona crna jama iz koje nema izlaza.
Prijatelju ostanimo na možda,
a dotle neka ti bude lahka zemla.
Božja svjetlost svjetlila ti u grobu.

Počivao u miru.

Lidija Puđak
Lidija Puđak
9 years ago

Veliki gubitak .
Neka Mu je laka zemlja .
R.I.P.

Z.Gleißberg
Z.Gleißberg
9 years ago

Kaj da velim dragi prijatelj,
falit ces nam svima.
Ostalo je jedno mjesto prazno,
bas ono koje sam rado sretala
na ovim stranicama.
Uvjek si bio tolerantan i spreman
pomoci, ljepom rijeci
i sa blagim osmjehom…
Neka ti je laka zemlja i dusa slobodna.
Zbogom prijatelj…

Joso
Joso
9 years ago

Kakav bi to život bez prijatelja bio?
Cijenjeni Emil stekao je mnoge,
radio, stvarao, te iz iskustva bogatog,
spremno i nesebično dalje dijelio…

Dorotic Ivo
Dorotic Ivo
9 years ago

Doviđenja dragi prijatelju, ti nisi imao sreću koju sam imao ja, iako sa jednom nogom na drugom svjetu, uspio sam se vratit, to isto važi za moju suprugu, koja je tu zločudnu bolest pobjedila. Prošlo je 15 godina i nadamo se da se neće više vratiti. Tihomi, mladji sin ima tu borbu ispred sebe. Neznam što da ti kažem, ali zasigurno ćeš nam nedostajati.
Mir s tobom dragi prijatelju.