tekst i foto: Marija Kukić
Iako je prošla bijela i hladna zima i doskakutalo proljeće, voćke su se okitile bijelim pahuljicama.
Ne, nije to snijeg!
To su nježni cvjetovi procvale trešnje koja mi svako jutro maše mirisnim pozdravom.
Gledam je kroz prozorsko staklo. I ona gleda mene. Gotovo da se možemo dodirnuti.
Divim se bogatstvu, raskoši i bjelini njenih cvjetova. Trešnja je radosna jer će uskoro darivati djecu i odrasle svojim sočnim, zrelim plodovima na zadovoljstvo i veselje svih.
Jedan je leptir, gledajući tu ljepotu, prošaptao:
„Nije dovoljno samo živjeti. Potrebno je imati malo sunca, malo slobode i malo cvijeća.“ ( H. Ch. Andersen )
A što bi tek na to rekle pčele i bumbari ?
S proljećem procvjetaju i ljudi 🙂
Veličanstvena bjelina u moru latica koje nam
je Marija i ovaj puta svojim slikama tako plas-
tično približila.
Veoma bajkovit opis. Već osjetim okus trešanja.
Proljeće mi je najljepše i najdraže godišnje doba.
Još jedan prekrasan opis!
Da tih bijelih pahuljica ima svugdje- i u zraku i na tlu.
Obožavam proljeće!
A tek trešnje!