80 godina Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot u Popovači
tekst i foto: Marija Matijašević
“Dr Ivan Barbot” 1934.- 2014. Neuropsihijatrijska bolnica u Popovači je obilježila 80. rođendan.
Obljetnica je bila popraćena izložbom slika umjetnika “Moslavačkog štrka”, pod geslom “Let dolinom duše”.
Naslov ove izložbe je pomno odabran, i on odgovara mjestu i ljudima.
Predsjednica udruge, Marija Žigić, je s puno truda, opremila izložbu slikama i katalogom. Goran Žigić, je odsvirao na gitari par lijepih melodija.
Izložba se može pogledati do 07.11.2014. u bolnici Popovača.
Ravnateljica bolnice, prim. dr. Marina Kovač su u svom govoru osvrnula na postojanje bolnice i njene brige za čovjeka, na njenu prošlost; uz zahvalnost svim ljudima velikog srca, koji su pomagali potrebitima i oplemenjivali život mještana Popovače i okolice, te Hrvatske.
Dr. Ivo Barbot je bio velik čovjek vizionar, koji je svojim radom i životom zadužio nas i mnoge generecije u budućnosti.
Nakon pogledane izložbe i domjenka otišla sam kući s mislima, kako bi moj život drugačije prošao, da sam svojevremeno dobila u bolnici posao.
Naime, u osmom razredu škole u Popovači, te daleke 1963. godine došlo je pitanje: tko želi početi zanat medicinske sestre u bolnici? Naravno, mi, sve djevojke smo se javile. Napisale smo molbu i predale u bolnicu.
Mene nisu primili, mnoge jesu.
Sjećam se, da sam tada na likovnom nacrtala ambulantu, sestru koja drži u ruci injekciju, i neke podne pločice crno-bijele karirane, ormar s lijekovima i umivaonik …i da je moja slika bila izložena.
Bilo bi to idealno, raditi blizu kuće, i ostati u poznatom okružju svoje Moslavine.
No, sudbina je htjela drugačije …
Odlazak u internat u Zagreb, troškovi koje je mama tada teško pokrivala, nova okolina, strogoća …kovali su u meni zrelost. U domu tada nije bilo ni dovoljno jesti, ni tople vode za tuširanje.
U školi smo imali učitelje, koji su nam govorili: – Vi i ne morate proći, možete se vratiti na svoju zemlju a ovi tu, Zagrepčani, mogu proći i s jedan.
Ah, da, sve je prošlo, ali uvijek ti drugi odlučuju u tvom životu, koji, da je drukčije, ne bi prošao, tako kako jest.