TKO JE OVDJE LUD

Iz, ravno iz Sa(mo)bora: Koncenzus oko vruće, za državu goruće teme

S monograma “skinuo”/zapisao: Joža Prudeus
U dvorani onako netko sjedi, netko šetka, netko čita novine, netko se igra mobitelom i tome sl. Viđeno, uostalom.

Sporedna je, iako značajna osoba u čudnoj monduri koja neprestance noša, raznosi i po klupama slaže hrpetine papirnatih materijala.
Može povremeno mijenjati govornicima vodu, nije bitno, jer sve skupa kratko traje. I bolje. Bitno je da se svima žuri.

Predsjedavajući:

Molim uvaženi skup, započnimo radom i što prije završimo kako bismo stigli da zakazani domjenak, a znate da janjećina kad oladi ne valja. Dakle, u svezi te vruće teme s lukom molim da se odmah izjasnimo i očekujem jednoglasje. Ako budemo konstruktivni, mogli bismo današnju temu dokusuriti pod hitno, a onda predlažem da se zdušno bacimo na tamanjenje stočnog fonda i tekućih tema bez problema u dvorani za domjenke.Tolko. Budite kratki onako ko ja: na ex!

Prelazimo na izlaganja do jedne minute. Riječ ima predstavnica Stranke Narodnje Kuknjave. Izvolite.

Prozvana:

Poštovani predsjedavajući, bit ću brza i kratka. Dakle:

(I doista, u jednom dahu izvergla svoj ekspoze u desetercu):

Šumom pošla Crvenkapica mala,
šumom pošla, baki ručak nosi.
Njoj pristupi crni mrki vuče,
mrki vuče, oštro progovara:
„Kamo ideš Crvenkapo mala,
kamo ideš, kuda ručak nosiš?”
Crvenkapa njemu odgovara:

„Ručak nosim starici mi baki,
bolna leži, mene očekuje.”

Skoči na to bjesomučni vuče
i proždere Crvenkapu malu,
povrh toga staricu joj baku.

Lovac Luka, i trom i senilan,
zakasnio dobrih pola sata,
mrtve nađe i malu i staru.
Prepuče mu srce od žalosti.

Vuku tako pos’o olakšao
te ga slasno za desert smazao.

Predsjedavajući:

Zahvaljujem. Imamo jednu tablicu! Izvolite.

Jadan iz oporbe:

Povreda Poslovnika: Smatram nedopustivim da uvažena kolegica već u prvom čitanju iznosi poluistine. Rekla kazala.

Predsjedavajući:

(Klima glavom, a potom daje riječ nekom drugom.)

Izvolite. Ispravak netočnog navoda.

Jadna s vlasti:

Iz sadržaja u košari vidljivo je da je riječ o užini, a ne ručku.

Predsjedavajući:

To neka razriješi mjerodavno povjerenstvo, a riječ dajem predstavnici Kluba iz Ćićarije.

Furiozza Kajinka:

(Milozvučno odkanta.)

Svaki je dan do none hodila ća god za pojist joj nosila, a nona joj jako bolna bila. Jenega dana tako hodeć va neć zamišljena, na tankem putiću velog vućića je srela. Pod mićim borićen su stali, zafumali, ćakulali i nonicu kritikali.

Predsjedavajući:

Zahvaljujem. Imamo repliku.

Jadan od vlasti:

Vuk je sit, ali sve istarske koze nisu na broju.

Predsjedavajući:

Dopustite, to se dogodilo u tunelu, a i pitanje o kozama nije na dnevnom redu.

Jednu žutu minutu ima uvažena Saverina Jalski-Šandor.

Prozvana:

(Nježno do iznemoglosti.)

Pod tamnom krošnjom hiljadugodišnjega drveća svog engleskog parka koračala je u lakovanim cipelicama, sitnim koračićima, malena Crvenkapica pl. Brezo-vački. Kao po taktu kvadrile padalo je oko nje lišće, dotičući nježno poput snje-žnih pahuljica njene ubave uvojke. Blago se proljetna noć približavala, tako nečujno, mirno i spokojno, dok je tisuću zvijezdica, koje je Svemogući posijao po nebeskom svodu, svjetlucalo i treperilo poput svjećica kao na božićnom drveću. Majušna Crvenkapa sva se predala mislima na Ivana plemenitog Zagoreckog kojeg je dirljivom nježnošću potajice ljubila. Nešto šušnu u ružinom grmu i Crvenkapica lagano kriknu poput uplašene ptičice i pritisnu ručice na srce. Bio je to vuk koji stajaše kao ukopan pred dražesnim likom milovidne djevojčice.

Predsjedavajući:

Zahvaljujem, mada iz izlaganja nije razvidna poanta. Riječ dajem predstavniku Poduzetnika. Izvolite.

Jedan Grmelj:

Crvenkapa šumom hita, vuk je za paštetu pita. Od dobroga još i bolje ukusne paštete kod Belje.

Predsjedavajući:

Oduzimam vam riječ. Govornica nije mjesto za promidžbu. Minutu ili manje za zagorsko stanje. Ne jambranje. Izvolite.

Jadan ili jadna:

Zahvaljujem, gospodine predsjedavajući. Domaće je domaće, a naše kak domače.

Predsjedavajući:

Izričem opomenu, oduzimam riječ te dajem zadnjem prijavljenom govorniku.

Jadan Diasporen:

Uvaženi predsjedavajući, nazočne dame i gospodo. Bit će teško u minutu utrpati svekoliku problematiku, ali oporba je prešutjela ono bitno: okolnosti, psihologija trenutka i osoba. Dakle, u starim otrcanim cipelama, upadajući u žutu ilovaču debelog panonskog blata, koračala je umorna Crvenkapa u besperspektivnu kišnu noć. Jesenje, sive, opskurne, krvave i neprovidne guste magle žderale su joj i razjedale nerve, krv, mozak i utrobu. Hereditalno opterećen, izbezumljen beskompromisnim nagonom svojih praznih crijeva, provlačio se kroz grmlje vuk…

Predsjedavajući:

Žao mi je, vrijeme je isteklo. Dok ti, tj. vi, završiš, ode mandat.

(Govornik se buni, uporno želeći dovršiti svoje, no predsjedavajući mu ne dozvoljava zbog čega ovaj traži stanku od pola sata radi konzultacija. Predsjedavajući odbija i tu mogućnost, gleda na sat i polupraznu dvoranu, sliježe ramenima.)

Nastavak

(poslijepodnevno zasjedanje poslije izvrsnog ića i pića u saborskom restoranu  koje od milja zovu „Sve po 12 kuna“.

Predsjedavajući I.:

Dame i gospodo, riječ dajem predlagateljima amandmana na izmjene i dopune podzakonskog akta kojim bismo ovu aferu koja je odjeknula u javnosti – sveli u zakonsku regulativu, za što smatram da imamo dovoljno ljudskih resursa jer nitko nije nezamjenjiv. Dakle, molim pomoćnika pomoćnika socijalne skrbi da iznese problem lovca Luke.

Adriana Mosor:

Lovac Luka stalno kuka, za penziju piše peticije. Staža mu je preko glave, ali nema još godine. Dosta mu je starih baba, pogotovo svoje babe. Nit ga hrani, nit duhani, a dosta mu i „čakije”: paraj trbuh, igla, konac. Neće više biti lovac.

Bezuvjetno on konkretno želio bi do penzije lakše mjesto da dobije. Da promijeni malo priču, da uvali kraljeviću ludu babu, ludog vuka, a on, Luka ako može kakvu mačku da dobije: Snjeguljicu, koju drugu, Kraljevnu na zrnu graška. Radije bi s tri vještice ludovao usred dvorca, no glumio kirurg-lovca.

Predsjedavajući I.:

O tom potom, riješit ćemo u paketu. Da čujemo problem Ivice i Marice. Izvolite. Riječ ima gđa Krasna Šima.

Dozvana:

Ovih dvoje u podnesku tuže babu za varanje, za pretvorbu, nemoralno ponašanje. Ima kuću od kolača, komplet metli iz uvoza, porez taji i ne plaća, audi vozi, sudstvo voza. Zaposlila Maricu, plaća „zrno”, a ostalo sve na crno.

Kum Tajkum:

(Sve dotle čita novine, spušta ih te sjedeći „ruknu”.)

Već mi je pun kufer sirotica, Crvenkapa, Snjegulica i Marica, i ostalih babetina!

Nazočne:

(Vrisnuše uvrijeđene.)

I ju! Ijuju!

Zdesna Strusić:

Sramota! Zahtijevam u ime svih kolegica od uvaženog kolege javnu ispriku!

Predsjedavajući I.:

Hvala na upozorenju i pozivam kolegu da se javno ispriča.

Kum Tajkum:

(Zatvara novine te s mjesta odgovara jasno i glasno.)

Ispričavam se: nije mi pun kufer, nego kovčeg!!!

Predsjedavajući I.:

Prihvaćamo ispriku, a glede Marice i i babljih makinacija ovaj slučaj nema veze s Crvenkapom, a drugo, ovo je slučaj za sudbenu vlast. Molim stoga da se vratimo i riješimo slučaj Crvenkape, a Ivicu može uskok ili hajduk u Maricu pa fertik. Dajem riječ izvjestitelju.

Mr. pr. Joga Đoga:

Crvenkapa prava cura:
šumom trči, joging fura.
Hita baki kao strijela… Ma jok!
Zimus baba „odapela”.

Zgrabilo je oko herca.
Nema lijeka ni za lijek.
Trošila je baba lozu,
lijek zapeo na uvozu.

Izdavači pošizili,
navrat-nanos odlučili:
natječaj raspisat treba,

neće baba pasti s neba.

I tako u „Putarnjaku”
tiskan oglas: traže baku.

Presjedavajući II. (jerbo je prvi o’šo za šank)

Upravo sam primio tekst raspisanoga natječaja pa dopustite da ga pročita uvažena gospođa tajnica. Izvolite…

Tajnica:

Dakle: NATJEČAJ ZA OBAVLJANJE POSLOVA I RADNIH ZADATAKA BAKE U BAJKI O CRVENKAPICI

Uvjeti:

osoba mora biti boležljiva, ili se barem u datom trenutku pretvarati bolesnom;
mora biti raspoložena i svoj život dati proždrljivom vuku kad god mu dođe;
mora imati neprekinutog staža kao baba, bez zdravstvenoga, bez prava na mirovinu; ne smije biti kažnjavana, niti pod istragom.
Kandidatici se osigurava skromna obiteljska kućica usred šume, jedna hipi unučica, djelatni vuk i lovac Luka tjelobranitelj.

Predsjedavajući III. (jerbo se drugom pripišalo zbog onog prvog)

Molio bih nazočne da se o ovome izjasnimo dizanjem ruku.

(Budući da u dvorani nema nikoga, na sva pitanja jedino on diže ruku i „za” i „protiv” i „suzdržan”.)

Budući da nismo ništa riješili, predlažem da sve ide u drugo čitanje nakon što prosudbeno povjerenstvo donese odluku tko je ovdje lud.