Slavica Sarkotić
Ovih dana magle plove uvalama
Krijuć sunce ispod skuta, svaku večer
Na grobljima gore svijeće.
Koračam stazom suspregnuta daha
svud tišina tek pokoja ptica plaha
Krilima prhne i zrak presječe
Plamteći sjetno titraju svijeće.
O, Bože ovdje nema ni nemira ni zloće
ispod humaka ovih, ispod
Mirno se spava, kazuje cvijeće
Toplinom kidajuć tamu svijetle svijeće
Tama ne može ljubav strti
Ljubav je iznad svega, i iznad smrti
I ništa od nje nije veće
Dok teku suze, plamtaju svijeće
O, ima tu silnog stada
u tišini i svetosti koja tu vlada
Dok prijatelj mjesec na put kreće
U hladnom se mramoru ogledaju svijeće
Plamenom svojim prkose sjeni
I nisu oni što tu leže ostavljeni.
Dok neka ruka na uzglavlju ruže meće
Toplinom svojom, govore svijeće.
Ponekad treba pustiti suzu
za dragima kojih više nema
Ako vas prh krila iz misli prene.
ne bojte se, to su uspomene.
DVA GRADA Svi sveti zvone. Kliznu suza niz svijeće na ukočen cvijet. danas na dan svih vazda milih i dragih poznatih manje poznatih i manje više poznatih i nepoznatih dapače treba smoći suzu i za one za kojima godinama nema ikog da zaplače sve sve te koje sam izbliza ili izdaleka sretao svih tih minulih godina preumoran od tuđih sprovoda odlučih krenuti u tihi pohod mirnim susjedima i sve je isto samo nije i s t o magla uokolo maglovito ispred iza neizvjesno s lijeve i desne strane a znam dolje je grad i ulice i trg i parkovi i… Read more »