Piše: Božica Jelušić
Nekada davno R. M. Rilke je zapisao: “Naša je volja vjetra huk, / Koji nas goni i okreće, / Jer mi smo samo čežnje zvuk, / Koji treperi kroz cvijeće …”
Zaista, pitanje čovjekove VOLJE i VOLJNOSTI ključno određuje i njegovo postupanje u svijetu, domete, dosege, društvenu uklopljenost. Ponekad, ispod “popluna od magle”, kao danas, primjerice, nemamo volje ustati, otvoriti oči za svijet, biti od koristi.
Dići slušalicu, napisati pismo, prozračiti sobu, poštovati tuđe vrijeme i raspored …za sve se hoće volje i voljnosti, no nas će češće prevladati BEZVOLJNOST, ili kako bi Cioran dosjetljivo rekao “volja k nemoći”.Pobjedu nosi postelja, spasonosna arka utopljenika u stvarnost, ugodan polumrak, nedjelovanje, odustajanje, defetizam.
A opet- “Volja čini čuda”, i čovjek s oduzetim nogama penje se na Himalaju, ljudi pobjeđuju smrtonosne bolesti, obrazuju se iza sedamdesete, nauče sedam jezika i dvanaest zanata, uzgoje biljku u potpuno suprotnim i neprikladnim klimatskim uvjetima, stvore poslovna carstva, unaprijede svoj zavičaj, stvore besmrtna djela umjetnosti, daju smisao postojanja sebi i drugima.DRAGOVOLJCI
idu u rat za plemeniti cilj koji su sami prepoznali, DOBROVOLJCI se uključuju u spasilačke misije, akcije i potrage,volontiraju bez naknada i bez primisli na nagradu .Ne povinjuju se bilo kojemu vjetru, već kormilo volje čvrsto drže u svojim rukama.A Kekec bi dodao onaj besmrtni moto iz čiste dječje duše: “Dobra volja je najboilja”!
DOBRO-VOLJNOST ili DOBROHOTNOST zove se BENEVOLENCIJA.Iz nje proizlaze mnoge spontane i slučajne naklonosti, spremnost za pomoć, lakoća opraštanja, razumijevanje svojih i tuđih uskrata i nedostataka, pozitivan i prijateljski odnos prema prirodi, poštovanje života u svim oblicima, spontana spiritualnost i veza s izvorima dobra na svijetu.
MALEVOLENCIJA je njena suprotnost, zloćudnost, zlovolja, sklonost nečasnim i opakim poslovima i postupcima, prezir prema slabijima i nesnalažljivima, odsutnost ćudoređa, ogrubjelost duše, cinizam, zaplotnjaštvo, razorna svijest koja zatamnjuje ljudski obzor i vuče čovjeka prema opsjenarskom carstvu demonskoga jer: “Poput svih onih koji ne vjeruju u dobro, u tankoćutnost, uzvišenost i dušu, Zli je veliki opsjenar”. (Rougemont)
Ako smo bezvoljni i zlovoljni istodobno, nastaje pravi kaos u poretku stvari i u Božjem nacrtu svijeta.
Mi smo, naime, tada u pravoj pravcatoj NEVOLJI i pitanje je kako se iz toga spasiti i izbaviti.
3. studenoga 2014.
Flora Gree