SOCIJALNO PODUZETNIŠTVO ZA CIVILNO DRUŠTVO

Nevladin sektor – društva građana

piše: Marijan Gubina
Osijek/ U duhu optimizma, realno gledajući na to da je RH mlada država i da predstoji još puno uređivanja, za vjerovati je da smo u fazi uređenja nevladinog sektora, odnosno civilnog društva u koje, između ostalih, spadaju i društva građana poznata kao UDRUGE.

Da bi predmetni osvrt imao glavu i rep, odnosno smisla, a s ciljem da građani prepoznaju društva građana kao institut koji je tu da štiti i podučava građane kako se efikasno zaštititi od negativnih uplitanja države ili propusta i nemoći državnih institucija u rješavanju socijalnih, humanitarnih, nacionalnih, ekoloških, kulturnih, zdravstvenih, informacijskih, povijesnih, tehničkih, znanstvenih i drugih problema, nužno je pojasniti određene pojmove i opisati trenutnu situaciju te nužne i moguće aktivnosti.

Udruge su svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih i pravnih osoba. Te se osobe udružuju u udruge radi zaštite nekih zajedničkih vrijednosti, interesa i ciljeva, odnosno radi zaštite ljudskih prava i sloboda; uvjerenja i ciljeva.

Organizacije društva građana (civilnog društva) nazivaju se dobrovoljnim, neovisnim, neprofitnim, nevladinim ili trećim sektorom. I svaki od tih naziva ističe jedan aspekt tih organizacija.

U Hrvatskoj se počinje govoriti o nevladinom sektoru, no u tom kontekstu valja naglasiti da kada govorimo o nevladinom sektoru ne govorimo o apsolutnoj nepovezanosti vlade i organizacija jer vlada izdvaja sredstva za rad neprofitnog sektora, predlaže promjene zakona te istima direktno utječe na rad nevladinog sektora.

Organizacije civilnog društva zapravo bi trebale surađivati s vladom s ciljem da vlada odgovorno ispunjava svoja obećanja te da se koordinirano provodi nacionalna strategija i plan rada nevladinog sektora, tj. civilnog društva.

Organizacije civilnog društva usko se vezuju uz modernu socijalnu državu. Kad govorimo o socijalnoj državi, mislimo na državu koja svojim aktivnostima djeluje u smjeru osiguravanja socijalnog minimuma svim svojim građanima, kao i pružanja drugih vrsta pomoći onima koji si je ne mogu sami ostvariti. S obzirom da dobar dio programa socijalne države počiva na inicijativama upravo organizacija civilnog društva, njihova važnost za funkcioniranje države je neupitna.

Iako će pojedini vladari političke scene zauzeti stav da je uloga društva građana kao ključnog faktora u rješavanju aktualnih društvenih zavrzlama preuveličana, percipirat će civilno društvo kao opoziciju vlasti ili će ih pak smetati sama pojava trećeg sektora koja ih potiče na rad, no evidentno je da civilno društvo igra važnu ulogu, osobito u zemljama mlade demokracije.

Shodno navedenom, sukladno demokraciji s ciljem razvoja socijalne politike nužno je postići stvarno uvažavanje nevladinog sektora, koordinirani rad po načelu supsidijarnosti vezano za civilno društvo što u svojoj osnovi znači da se aktualni problemi trebaju rješavati tamo gdje nastaju – na najnižoj razini, a uz partnerstvo lokalnih i državnih tijela neovisno o njihovoj političkoj podjeli.

Ključan faktor razvoja socijalne politike je zajedničko djelovanje vlade i građana u saniranju socijalnih problema i prevenciji nastanka novih, no na relaciji vlada – nevladin sektor postoje problemi u komunikaciji (potvrđeno i u slučaju prirodne katastrofe na području Slavonije) stoga je neophodno kontinuirano poticati vladu na promjenu stanja svijesti, izradu nacionalne strategije i plana rada u čemu bi nužno sudjelovao i nevladin sektor, uz stvarnu primjenu zakonskih odredbi koje su vrlo često samo deklarativne naravi.

Ako ćemo društvo građana opisati kroz duh zajedništva koji se očituje kroz supostojanje brojnih udruga, organizacija i volonterstava zbog više od 50.000 registriranih udruga u RH mogli bismo reći da hrvatsko društvo čini aktivno i odgovorno građanstvo i da je naša država bila zaštitnički raspoložena.

Je li zakonodavac (Hrvatski sabor) opravdano ili zbog političkog oportunizma u ovom sektoru donio promjenu Zakona o udrugama na sjednici 6. lipnja 2014. godine?

Ili je možda naše društvo neodgovorno i najčešće aktivno u kontekstu zlouporabe „državnog raspoloženja“?

Za sada otvorene rasprave na tu temu nema. Činjenica je da zlouporaba nevladinog sektora postoji, da društvo građana – Udruge čine ponekad samo jedna odnosno tri osobe „na papiru“ koristeći socijalno humanitarno, sportsko, kulturno i druga područja za svoje osobne interese. U tom kontekstu nije iznenađujuće da je Vlada donijela odluku o promjeni zakona kojim će se pokušati spriječiti zlouporaba trećeg sektora, no hoće li doista, to ostaje otvoreno pitanje, kao i pitanje hoće li se sprječavati razvoj neodabranih društava građana dok će odabrana društva uživati u povlaštenom statusu već izbrendiranih udruga.

Kako god bilo, društvena odgovornost ostaje na snazi i društva građana moraju ustrajati u ispunjenju svojih ciljeva posebno na području ljudskih prava i sloboda.

Nužno je poticati građane na osviještenost i potrebu pomaganja za opće dobro uzimajući u obzir da građani većim dijelom prepoznaju potrebu pomaganja, no rjeđe ju prakticiraju. Nužno je poticati i odgovornost gospodarstva tj trgovačkih društava koja je u Hrvatskoj prisutna, ali tek u mikrotragovima i uglavnom je riječ o ulaganjima u sport.

Nažalost, još uvijek vlada model poznanika, rođaka i kumova pa smo suočeni s velikim izazovom promjene stanja svijesti. Svi pozitivni pothvati lokalne uprave, nadležnih ministarstava, Vladinog ureda za udruge, kao i međunarodnih tijela za sufinanciranje nevladinog sektora su hvalevrijedni, no isti ne mogu zadovoljiti stvarne potrebe. Pitanje je vremena kada će se udruge početi zatvarati zbog ukidanja financijskih sredstava.

S ciljem sprječavanja prestanaka rada udruga nužno je skrenuti pažnju društvima građana na potrebu i mogućnost razvoja društvenog ili takozvanog socijalnog poduzetništva. Socijalno poduzetništvo kao koncept koji integrira stvaranje ekonomske i socijalne vrijednosti, prisutan je u teoriji i u praksi već jedno stoljeće, i to na globalnoj razini.

Postoji više različitih pogleda na definiranje socijalnog poduzetništva, no slobodno ga možemo raščlaniti u dvije skupine: Socijalno poduzetništvo trgovačkih društava (tvrtke-profit) i socijalno poduzetništvo društava građana (udruge-altruizam). Trgovačka društva mogu djelovati u socijalnom duhu unatoč tome što ih pokreće želja za ostvarenjem profita. V

Većina tvrtki u trgovačkom sektoru stvara značajne društvene vrijednosti u obliku zaposlenja, unaprjeđenja uvjeta rada, pružanja potrebnih proizvoda i usluga, a i sam porez koji ti subjekti plaćaju dalje se jednim dijelom koristi u socijalne svrhe. Osim navedenog socijalnog djelovanja nužno je istaknuti da senzibilizirane renomirane tvrtke uvode u praksu sufinanciranje udruga i stipendiranje učenika i sportaša, no zbog teške ekonomske situacije i zakonskih ograničenja njihov doprinos nije dostatan, što potvrđuje potrebu aktiviranja udruga u poduzetničkoj inicijativi. Poduzetništvo predstavlja viši stupanj sposobnosti da se uoči i iskoristi izvanredna prilika za moguće ostvarenje prihoda koji je veći od rashoda.

Nužna je odlučnost da se uđe u akciju vodeći pritom računa o uvijek prisutnom riziku. Socijalno poduzetništvo kojeg provodi društvo građana (udruge) je poduzetništvo u kojem se koriste poduzetničke metode u prodaji usluga i proizvoda, a na neprofitnoj inicijativi. Drugim riječima, ostvareni prihod od prodaje svojih usluga, proizvoda, autorskih prava moraju se potrošiti namjenski sukladno statutu udruge i zakona.

Socijalno poduzetništvo predstavlja primjenu poduzetničkih načela, kao što su: inovativnost, razumno preuzimanje rizika, samouvjerenost, uporan rad, jasno postavljanje ciljeva i odgovornost u društvenom sektoru. Iako je do sada zagovarana teza da socijalno poduzetništvo povećava financijsku stabilnost nevladinog sektora, tj. organizacija civilnog društva te da nije osnovni prihod već dopuna prihoda donacijama sredstava lokalne uprave, državnih tijela, tvrtki, osoba i članarina, nužno je biti iskren i istaknuti da socijalno poduzetništvo mora biti osnovni prihod, a sve ostalo dopuna.

Jedino socijalno poduzetništvo može osigurati financijsku stabilnost organizacija civilnog društva. Da ne postoji nemoguće potvrđuju i primjeri humanitarne neprofitne udruge AUXILIUM iz Osijeka koja je razvila socijalno, odnosno društveno poduzetništvo integrirajući socijalnu i ekonomsku vrijednost.