Dubravka Borić
Da je u nõs, Božȉć lȉti
Ditȉću bi dohodȉli,
u hîp mu se poklonȉli
i cȑni, i žũti, i bĩli.
Repãtice s nȅba
ȕ more bi pãdole.
Mȕžike sa rîve
putiên bi hi prãtile.
Braciêre, mauône, kȍće, kaȉći,
svićarȉce, jȁhte, lȅuti, glȉseri,
iz muôra mȍdrega po dnȕ bi lovȉli
korãje crvȅne, bȉsere srebrȅne…
Stõro vīnȍ bi ônfore
po mȍrsken dnȕ ȉzlile.
Rȉbe bi se lučidãle
i od njȅga rumenȉle.
Črčõjki bi Ditȉću balũn sûnca poklonȉli.
Od korãjih, škuôjkih i bȉserih
mȍrske bi mu vīlȅ
krȕnu načinȉle,
da svȅ zvīzdȅ s nȅba
u njuõn bi se sjãtile
i Ditȉću navr čelȁ
s’ jubãvi sjajȉle.
24. II. 2004. ( Na dvajstičetȉri febrōrȁ dvî ȉjade i četvȑte )
……………………………………………………………………………………………………………
lȉti – ljeti
dohodȉt — dolaziti
hîp – čas
repãtice – zvijezde padalice
pãdot – padati
braciêre, mauône, kȍće, kaȉći,svićarȉce, jȁhte, lȅuti, glȉseri – plovila
korãji – koralji
ônfore – anfore
lučidȁt – sjajiti
črčõjki – cvrčci