ČUDESNO JE DOBA

Advent u Zagrebu

tekst i foto: Marijana Šundov
Zagreb/ 27.prosinca 2014./ Ponovo je ono čudesno doba u godini …vrijeme radosti …mjeseca najduže noći u godini pa ipak pobjede svjetlosti …Doba nade …vrijeme preispitivanja …

Ima toliko simbolike u ovom vremenu koje je kroz civilizaciju nekada bilo početak, a drugi put kraj računanja godine. Postoji toliko slojeva i isprepletenih niti i običaja nekih još iz doba prije kršćanstva.

A, kršćanstvo je donijelo u ovo vrijeme i običaje novu humanu dimenziju koja u sjedište svega stavlja Boga, ali koji se rodio kao Čovjek. Vraća nas na Zemlju iz visina ka čovjeku. I to ne nekom imaginarnom nego onome pored nas, bližnjemu.

Posebno volim ovo doba godine. Volim ulice gradova, božićne ukrase, šušur po trgovima, mirise i glazbu …a, iznad svega volim povratak sebi i onome što je važno…obitelj, prijatelji, drugi ljudi.

I ove godine u šetnji sam gradom …

Neizbježno, nameću mi se usporedbe Bruxellesa, glavnog grada Belgije u kojem sam bila tri godine i našeg glavnog grada.

Advent u Zagrebu. Advent u Bruxellesu.

Naš  Zagreb ni po čemu ne zaostaje za glavnim belgijskim gradom. Istina HEP nije poput Electrobela složio svjetlosno-lasersku instalaciju na glavnom gradskom trgu gdje uz glazbu po zidovima zgrada plešu virtualni anđeli, ali šušura i sadržaja ne nedostaje na Trgu bana Jelačića. Na glavnom zagrebačkom trgu je pozornica na kojoj se izmjenjuju izvođači – za svakog ima ponešto i za velike i za male. U slučaju hladnoće u izvedbama se može uživati i ispod šatora.

A, unutra ispod šatora pravi topli ugođaj brvnare, mirisi hrane i vina jer ovdje su štandovi sa hranom i pićem i drveni stolovi i stolice za druženje. Može se za cijenu od 15-tak kuna ili 2 eura – još uvijek preračunavam kune u eure – uživati u kobasicama po želji …kranjskim, lovačkim ili pak kuhanom vinu ili pivu koje stoji isto. Definitivno jeftinije nego u Bruxellesu.

Na glavnom gradskom trgu je i – Manduševac …jedinstvena fontana …vrelo …jedan od simbola Zagreba. U ovo predblagdansko vrijeme okolo vrela isprepletene su grančice zimzelena, svjetlucavi ukrasi i četiri adventske svijeće. U vrelu najviše kao i u ostalim mjesecima i u ovo svečano vrijeme, najviše uživaju djeca. Ne smeta im hladnoća, tako je lijepo uroniti ručice u vodu vrela i prskati oko sebe.

Dok gledam kako se ogledaju u vodi crvena svjetla svijeća mislim o predaji oko imena ovog grada i ovog vrela. Pa ponovo o Božiću. Ni sami nismo svjesni koliko su naši životi i ponašanje određeni nasljeđem. Nasljeđem koje nas povezuje sa generacijama ljudi koji su živjeli prije nas.

Za vrelo Manduševac je vezano više priča, a po jednoj od njih i sam Zagreb duguje svoje ime izvoru. Tako prema drevnoj priči, koja ne govori kada se dogodilo, ali zna se gdje – upravo na ovom mjestu, kraj vrela. Priča kaže kako je lijepa djevojka Manda išla na vodu na vrelo. Ovdje je susrela umornog i žednog (neimenovanog) bana koji se vraćao iz bitke. Ban je  zamolio: “Mando, dušo, zagrabi.”, i tako su i Zagreb i vrelo Manduševac dobili ime. Manduševac je dakako nazvan po lijepoj Mandi, a ime grada Zagreba proizašlo je iz „zagrabi“.

U 19. stoljeću prilikom popločavanja trga vrelo je zatrpano pa se vremenom i zaboravilo na njegov položaj. Međutim 1986. središnji zagrebački trg se rekonstruirao i pojavilo se „izgubljeno“ vrelo. Iako ga u prvotnom planu trga nije bilo ipak na molbu javnosti vrelo je ovaj put u obliku fontane vraćeno trgu.

I tako je fontana Manduševac postala jedna od zagrebačkih znamenitosti. Ispod fontane Manduševac nalazi se izvor koji je opskrbljivao grad do kraja 19. stoljeća. U vrijeme dok je voda iz zdenca bila za piće vjerovalo se kako će se čovjek koji se ondje napije vode uvijek vraćati u Zagreb.

Naravno nisam pila sa Manduševca, ali se uvijek vraćam u Zagreb i svaki put se oduševim kako ima čudesnih mjesta gdje život stoljećima traje.

Na Trgu bana Jelačića je još jedan šator prepun boja i mirisa Dalmacije – u tijeku je i Sajam otočnih proizvoda. A, nudi se obilje: maslinovo ulje, razna ulja od plemenitih ljekovitih trava, ručno rađeni sapuni i kreme, vijenci sušenih smokava, razne rakije i vina, te otočne slastice. Svaki otok ima svoj tradicionalni kolač, a meni uzdahe mami rapska torta. Prava rapsodija okusa i mirisa.

I još me nešto oduševi bilo ljeto ili zima. U jednom kutku ovog veličanstvenog trga prema tržnici Dolac prostor je za zaljubljenike cvijeća i one koji prodaju i one koji kupuju. A, u ovo blagdansko vrijeme tradicionalni buketić „pušlek“ spleten je od zimzelenih grančica, češera, žita, suhog cvijeća …A, cijena nevjerojatna – 10 kuna. Toga u Bruxellesu po toj cijeni ipak nema.

Volim ovo doba godine …povratak sebi …povratak čovjeku onome do nas …našem supružniku, djetetu, prijatelju, kolegi, susjedu …

Jer, Bog je postao čovjekom da ga i sami nađemo u dubini svoga srca i u srcu svoga bližnjega.

To je smisao Božića i ovog vremena.