CAR(IČINO)EVO NOVO RUHO

piše: Sandra Marelja Muić
I eto,  Hrvatići počeli novu godinu u novom ruhu, ili barem oni tako misle.  Od dvije izborne opcije koje to, u biti, i nisu bile, nego bi više mogle ići pod kategoriju nužnog zla, jedna i druga, odlučili se za novu osobu na vrhu države, te po prvi puta odabrali jednu gospođu da ih zastupa.

Nakon jadnog predizbornog karnevala koji samo što nije uključivao i disciplinu preskakanja konopca, dobrovoljnu vatrogasnu vježbu,  te peglanja živaca gledatelja na tv- sučeljavanjima gdje se samo forsirao trenutak da gledatelji nanjuše krv i počnu kesiti zube na jednog od ovo dvoje, svega nešto više od jednog postotka razlike je odlučilo u korist nove predsjednice.

Teška pobjeda s jedne strane, ali još i teži poraz s druge strane jer je taj jedan posto gubitka sigurno bolniji nego da je iznosio trideset posto , što se i jako očitovalo na licima sviju  kojih smo mogli vidjeti na ekranu pred kraj večeri.

Nova predsjednica , koja imageom neodoljivo podsjeća na američke konzervativne političarke, savršeno je odradila postizborni govor zahvale nakon što je bezbroj puta tapšala po mužiću teddybeariću, kao i dosadašnje sve ostale govore – sve po propisima komunikološke škole.

Crno –bijela demodirana satenska obleka, glasan i intoniran govor koji uvijek počinje sa nekim licem, bilo to mi , ja ili on, naginjanje prema ozarenom biračkom tijelu i dizanje ruke da se potcrta to što ćemo mi, ja ili on – neće i bistro gledanje u oči koje ne ostavlja dojam neodlučnosti.  I ono najvažnije, nije zaboravila nijednu ciljanu biračku grupu u zahvali, pa je raspon išao od branitelja do težaka i domaćica pred televizijom, kao i do najdraže dijaspore, mislim jedino da nije zahvalila cvijeću i drveću  autohtonom, ako sam pažljivo slušala.

Da potvrdi rečeno, iza ponoći je pohitila do šatora u Savskoj da se zahvali tamošnjim braniteljima kako mediji prenose.  Logorovanje iz Savske je ionako početkom godine dobilo sasvim nove dimenzije time što je u javnosti izišlo da je vođa prosvjeda bio na sastanku sa premijerom i to unazad nekog vremena već, te tražio da to ne izlazi u javnost. Ovo potonje tvrde jedan i drugi, tako da čekamo gospođu predsjednicu da ih sada usuglasi. Doprinos kontaminaciji grupe u Savskoj je bacio i iznos vojne invalidnine od istoga,  što je servirao stalno proziVani ministar jer mu je , valjda, puna ladica više svega.

Šteta što je poruka i svrha svega toga, koja je otpočetka prilično nejasna, sada svedena na osobnu komunikaciju , a javnosti nameće sliku da su branitelji pravi samo ako su invalidni ili još gore, ako su preminuli. Što je sa nepoznatima, živima, uspješnim braniteljima i njihovim životima. I što je sa invalidskim grupama koje nisu u vojnoj kategoriji, imaju li ti ljudi šta za reći?

Podjela na podjelu, nikad gore nije bilo u Hrvata , ali bome nikad lakše nije bilo ni vladati u takvim uvjetima.

Rasuto društvo otvorenih problema, bezbroj ranjivih socijalnih kategorija, prazna potrošačka košarica. Možda idealan trenutak za majčinsku figuru s lažnim trepavicama koja će posuti malo šećera po svemu tome da puk zaboravi na brige.

Lijepe su poruke na zajedništvo i suradnju sviju da se država izvuče iz ovog gospodarskog Nigdjezemlja i stane na noge,dok se u pozadini čuje – nije u šoldima sve– , a nova čelnica dolazi iz redova za koje se pretpostavlja da već drže lopate za snijeg spremne da nastave trpati u vlastiti džep jer su ove obične lopate premale.

Iako su i premijer i potpredsjednica vlade instantno dali do znanja da ne drže do toga ništa i da sve gledaju kao stranački proizvod gospođe predsjednice od kojeg će se morati distancirati, iskreno se nadamo da ovaj nagovještaj konfliktne atmosfere  će donijeti i nešto konstruktivno HRVATSKOM NARODU , što bi trebala i biti svrha različitosti mišljenja i rada vlade i čelne osobe države koji su tu da služe HRVATSKOM NARODU koji ih je i ODABRAO.