HRVATSKI SAN REMO

Sandra Marelja Muić
Joj, u kakvu folkparadu se Hrvatisan pretvorio, pa nema nam premca u ovom dijelu Europe, a pri tome nam estrada nije ni upola zanimljiva koliko sve ono i oni  što nam čini (ne)politički (javni) život, sve polugole voditeljice San Rema padaju u drugi plan kada nastupe naše dame iz Sabora na primjer, a dostojanstvo i dignitet koji (ne)prate taj nastup su otprilike isti takvi kao i sjaj i kvaliteta koji ne prate više taj legendarni talijanski festival. Pitam se gdje su nestali oni dani kada su muškarci političari bili sive eminencije, a žene u politici pojam klase i pameti ?

Jučerašnje otvaranje  dovršenog dijela splitske rive pretvoreno u ministarstvo spektakla koji to nije ni bilo, osim što je jedan nesretni fotograf uspio u more upasti i pogubiti svu dragocjenu opremu.  Show bi bio jedino da je onaj transverzalni gradonačelnik uspio iskipati se sa jet-skia u more  s kojim se dovezao na otvorenje. Nisam nigdje vidjela krotitelje lavova i skakanje kroz vatreni obruč na slikama, a i rajske ptice su mi promakle …samo neki animalni kaput prve dame Splita, valjda je po cjeni i to bilo dovoljno.

Nekadašnja premijerka, koja se družila sa međunarodnim političkim liderima i šaputala oko onog slovenskog jezera s labudovima poradi arbitraže sate i sate svoga života, danas se stiska uz splitskog Berlusconia  i skrušeno zahvaljuje ako ju fotografi uspiju strpati u isti kadar s njim.

Olovna knedla za nekoga tko je samo sebi dozvoljavao sjediti na kožnoj stolici dok su se ostali članovi svi morali zadovoljiti općenito samo sjedenjem na nečemu i ustajati svaki put kada ona uđe u prostoriju. Ali, kako se oni danas i onako međusobno svi slabo poznaju i prepoznaju, te ni tada nisu imali priliku baš puno toga čuti i vidjeti, nije ni bitno sada tko se sa kakvom knedlom bori – bitno je opet domoći se fotelje, kožne …a pred vratima su lokalni izbori, pa se hvatamo mjesne vladavine , to je najbolje, ona državna ipak previše apetit otvoriti zna.

I tako ih vidiš sada svugdje nasmiješene i sa otrcanim porukama lokalpatriotizma, bez kravata ko’fol  da budu jedni od nas …je li … jer su to kao ono uvijek i bili. I malo svi ubace branitelje i turizam u svoje predstavljanje , jer oboje samo služi takvima za korist i … promocija gotova. Uf, branili se od birača dabogda.

Mlitavi izbori za hrvatske predstavnike u Europskom parlamentu izacili u prvi medijski plan i još gore, pravo za lakirani stol parlamenta,  gospođu poznatu po svojim čvrstim desničarskim stavovima, koja na sav glas dijeli puk na goste i na one koji to nisu, kao da radi statistiku za institut turizma, te javno proklamira svoje stavove o tome koga bi i kakve nacionalnosti ne bi sebi za svojtu.

Raznježeni oporbenjaci, ushićeni što ih je netko, nebitno tko, uspio izvući s medijskog dna makar u koalicijskoj varijanti, nisu skrivali svoje oduševljenje njenom pobjedom.  Malo je nedostajalo da se uhvate u šokačko kolo od veselja, neki obrazac ponašanja koji se stalno ponavalja kod njih.

Nije baš da nam je i jasno čemu nasušna potreba za silnim predstavnicima u Europskom parlamentu, i što su točno zadaci ovih koji će omastiti brk tom pozicijom i šta to malom Hrvatistancu znači dok traži za kovanicama po džepovima jakne, ne bi li se rastegnuo još jedan dan u svom vegetiranju.  Da li će možda netko od poslanih vjerno izvještavati o uvjetima zapošljavanja kod nas, nepostojećoj socijalnoj mreži ili stanju u zdravstvu ? A , nedajbože, zazidati će ovi kilometarski zid prema nama onda.