tekst i foto: Slavko Žebić
Osijek/nGlumačka družina Histrion upečatljivo je uprizorila na daskama osječkog HNK-a „Bunjevački blues“ Tomislava Žigmanova u režiji Vlatka Dulića, a prepuna dvorana pljeskom je sudionike odličnoga uratka vračala na bis.
Još jedna ugodna večer koju je Osječanima priuštio HNK u siječnju, najduljem mjesecu u godini, po pristupačnim cijenama ponudivši dvije vlastite uspješnice i izuzetno zanimljiva gostovanja.
Vlatko Dulić, Nela Erak-Svrtan, Dražen Kühn, Vesna Matačić-Tominac, Boris Svrtan i Ivana Buljan-Legati udahnuli su dušu tekstu Tome Žigmanova, koji je sagu o svitu ispričao uvjerljivim jezikom, slažući dijelove sentimentalne i nostalgične zbilje o mogućim i nemogućim ljubavima, strahu i sramu, tuzi i pamćenju, istinitu priču o drugima i drukčijima koji ne taje ni vrline ni grije i baš to, tu bogatu baštinu nastoje sačuvati za svoju dicu.
Predstava je u Osijeku primljena odlično a potvrdilo mi je to nekoliko sugovornika, mada sam po licima brojnih posjetitelja mogao zaključiti to isto.
Da je bunjevačka problematika vrlo bliska šokačkoj potvrdila mi je i predsjednica Šokačke grane, Vera Erl, a dodala je pri tom da u posljednjih desetak godina suradnje sa Bunjevcima i Šokcima diljem Bačke pridonose boljem razumijevanju. I ne samo s udrugama već i hrvatskim institucijama, kakve su subotički Ogranak Matice hrvatske, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatska riječ i sl. Tomislav je dao kao predložak odličan tekst, g. Dulić je to odlično ukomponirao u scenski prikaz a tematika je tako bliska i prepoznatljiva kroz presjek događaja u prelomim vremenima kakva su obaveze, seljačke radne zadruge, hrvatsko proljeće i napokon 90.-te.
Još jedan Šokac, iz vinkovačkog kraja, Ivan Đurkić, ministar poljoprivrede u vladi Zlatka Mateše, oduševljen je predstavom. Odrastao je i ostao vjeran ovim prostorima, a imao je tu sreću pa je godinu dana proveo u vojsci u Subotici, pa mu je ova večer baš po volji. Također, od ranije zna autora, poznaje uglavnom i glumačku družinu pa je predstava bravurozno oslikala prilike koje su mu poznate, kalvariju jednog naroda, ni krivog ni dužnog, suočenog sa nizom poteškoća uzrokovanih samo i jedino vlastitim identitetom. Istina, sve se to prelamalo i s ovu stranu Dunava, na ovim našim prostorima, ali oni su tamo manjina, a to je samo otežavajuća okolnost. No dobro je da su i tomu progovorili na ovakav način, jer danas, sutra, sve će ovo biti Europa, a uvjeren je da će Unija iznaći načine kako kvalitetno riješiti pitanje hrvatskog identiteta i na tim prostorima.
I Ivica Vuletić, vlasnik Knjižare „Nova“ u Osijeku i čovjek koji dobro poznaje i vrime i ljude i susreće sa s intelektualcima sa Sjevera Bačke, dapače, mnogi su u Klubu njegove „Nove“ predstavljali svoje knjige, slaže se da su i autor i redatelj uspjeli prenijeti na scenu oni silnu energiju, emociju i empatiju a osječka je publika to prihvatila sa uživanjem. Pa na koncu o tome svjedoči pljesak i za vrijeme i na završetku ove uspješne predstave.
Prof. Ružicu Pšihistal sa Filozofskog fakulteta u Osijeku zatekao sam u ugodnom razgovoru sa Tomislavom. Upitao sam ju za dojmove i uz smiješak je potvrdila da su zračili pozitivnom energijom i da su i autor Žigmanov i redatelj Dulić nizom scenskih i povijesnih slika objektivno ponudili to bogatstvo bunjevačke baštine, koja bez sumnje ima tu autentičnu, melankoličnu, blues notu, a osječka je to publika prihvatila s oduševljenjem.
Prof. Josip Vrbešić sa Pravnog fakulteta u Osijeku priznaje da je presretan nakon predstave, tim prije jer je njegovo poznavanje Bunjevaca i bunjevštine literarnog karaktera, dakle čitajuće, pričajuće i razgovarajuće. To mu je ova predstava osvijetlila sa kud i kamo većom snagom i odličnim izričajem, što će njemu i većini u publici ostati u duljem pamćenju, jer i tematika je identična onoj s kojom smo se susretali i na ovim prostorima, na cijelom panonskom prostoru.
I Stipa Bunjevac, Bunjevac samo prezimenom, jer inače je Šokac iz Starih Mikanovaca, koji je još onodobno s ocem i didom išao na vašar u Suboticu, oduševljen je predstavom. Odlično je predstavljen život kroz presjek povijesnih događaja, a sve je to tako blisko nama koji smo također prolazili kroz takve situacije i što bi rekao Dražen Kühn, zatekao sam sebe da priznam kako je mama uvijek bila u pravu.
I umjesto zaključka izjava autora, Tomislava Žigmanova. „Izuzetno se ugodno osjećam večeras u Osijeku, ugodno popunjena dvorana HNK-a, lijepo primljena predstava i pljesak koji dostatno govori tomu u prilog. Svakako da je i Osječanima ta sudbina vrlo bliska, jer to je vrlo sličan prostor gdje su se ti veliki potresi i ti lomovi prelamali preko leđa običnoga čovjeka, pa je ta vrst percepcije prepoznatljiva a i reakcije u tome kontekstu. To je znak da bunjevački blues ima onoga što se veže uz bunjevačke Hrvate ali uvelike korespondira sa sudbinom mnogih, pa je univerzalno razumljivo za sve gledatelje“, zaključio je Tome.