napisala: Sanda Ham
Na dan 16. prosinca 1850. u Zagrebu, Josip Partaš završio je svoj Pravopis jezika ilirskoga. Naravno, riječ je o hrvatskom pravopisu, ali u duhu se ilirizma hrvatski jezik tada nazivao ilirskim.
Riječ je o malenoj knjižici, ima samo 34 stranice, ali je važna jer donosi pravila tadašnjega pravopisa i slovopisa i načelne poglede na hrvatski književni jezik.
U Predgovoru Josip Partaš kaže ovako:
Odkad je naš narodni jezik u škole i javno upravljanje naše domovine uveden, postala je neobhodna potrĕba sustavno izradjene knjižice pravopisa ilirskoga, iz koje bi se mladež pravilno pisanje svojega jezika učiti, a oni, koji javne posle u narodnom jeziku obavljaju, u pravilniem pisanju podpomoći mogli; jerbo za takove, koji od mladosti svoje navadno u drugih jezicih pisahu, nije tako laki posal u našem narodnom jeziku pravilno pisati.
Taj je ilirski pravopis bio korienski (odkad, neobhodno, podpomoći), a pisalo se ĕ umjesto suvremenoga ije/je (potrĕba), djumjesto đ (izradjen) i tj umjesto ć (netjak).
Subscribe
0 Comments