JOŠ ZAJEDNICA NI PROPALA

Vijest o mogućem zatvaranju Hrvatske zajednice u Berlinu izazvala i reakcije nadležnih za iseljeništvo u Zagrebu

Berlin/ –Lijepo Vi nama opisaste kako je bilo za Maškare i fine su fotografije ali ni riječi o tome šta će biti sa Zajednicom a nas zanima, veli jedna gospođa u komentaru ispod teksta o ovogodišnjim maškarama. I ja, evo,  pišem.

U subotu bijah dovoljno prehladom ometena da ne mogah, prema dogovoru, voditi karnevalski program u Hrvatskoj zajednici ali ne omete me to otići tamo upravo iz razloga  jer znam da i vas dragi čitatelji kao i mene, zanima odgovor na ovo pitanje:- Što će biti sa ovim udruženjem nakon što ni poslije dvije održane izborne skupštine ne bi izabrana nova uprava?

I nije da ovo pitanje zaokuplja samo nas u Berlinu već se i šire u Njemačkoj javiše zabrinuti glasovi. U cijelu priču, uključio se i Ured za Hrvate izvan domovine iz Zagreba te u pozivu i razgovoru s dosadašnjim voditeljima Hrvatske zajednice odaslaše pozitivnu poruku: –Samo recite, kako Vam možemo pomoći. Te uz to najaviše i posjet Berlinu i Hrvatskoj zajednici, predstojnice Ureda, Darije Krstičević, tamo s početka ožujka.

I tako, dok traju subotnje maškare, odvijaju se ujedno i bilateralni razgovori tipa: – Što Vam se čini, što će bit sa Zajednicom? Ma vidite kako nam je lijepo, zar nije šteta to zatvoriti? Jeste li šta čuli, ima li tko da preuzme vođenje? Evo, ako će on (ona) i ja ću u odbor. I slično.

Tako, reći ću Vam što sam osjetila na ovoj večeri. Upravo ovo što stoji u naslovu: Još Zajednice ni propala.

Dakle, osjetih kako ljudi pomalo spoznaju značenje ovog udruženja. Osjetih, kako bi bilo spremnih uključiti se intenzivnije u rad, preuzeti odgovornost. I osjetih kako sam od sebe izrasta i lik novog predsjednika Hrvatske zajednice Berlin. Točnije, vidi koincidencije, kao u i Hrvatskoj, po prvi puta u trideset godina postojanje Hrvatske zajednice, mogao bi to biti – lik predsjednice. Eto, učini mi se kako u svemu tome još ima žara, i temelja, i želje i entuzijazma kojeg bi valjalo poduprijeti.

Hrvatsku zajednicu, punog naslova Hrvatska kulturno-umjetnička i sportska zajednica Berlin e. V. upoznah tamo negdje s kraja devedesetih. Potražih njihove prostorije poradi najave jedne književne večeri. Tad bijahu u Blücherstraße. Mojim dopisništvom za Slobodnu Dalmaciju upoznavanje bijaše sve bliže i bliže. Tad su nekako upravo obilježavali dvadeset godina intenzivnog postojanja. Bijah često na skupštinama, zabavama, proslavama, šetala sam za njima u vrijeme Karnevala kultura, stajala na njihovom štandu Festivala nacija, putovala s njihovim folklorom na Đakovačke vezove …Upoznala sam dobro njihov rad, predsjednike, danas pokojnog Jasmina Katađića, pa Ivana Frigana, Milana Sertića, Željka Matića, Damira Kozarića i Ivana Salopeka.

E, u vrijeme mandata Milana Sertića, tamo s kraja 2007. godine iz ulice Blücherstraße, Hrvatska zajednica je morala preseliti jer je vlasnik prostor renovirao i pretvarao u hotel. Tako se nađe na ovoj, današnjoj  adresi, u općini Neukölln, Karl-Marx Straße 204-206.

Bijahu to goli, fabrički zidovi i stubovi.  Posjetih prostor u vrijeme kad su ga predsjednik Sertić i drugi volonteri, svojim rukama renovirali, radili sami zidove, struju, vodu …dobri ljudi darovali šank, stolove, članice Zajednice same su šivale paravane i stolnjake, bijele navlake na stolice. Bijah i na svečanom otvaranju.

Prostor je to od 341 kvadratnih metara. Prvotna mjesečna najamnina bila je i niža nego kod prethodne adrese a manjeg prostora. No, s vremenom je rasla. Danas Zajednica ovaj prostor mjesečno plaća oko 1800 eura a kad se tome dodaju struja i drugi izdaci, dođe to i do 2500 eura. Sve to Hrvatska zajednica sama plaća.

Za one koji nisu nikad bili u Hrvatskoj zajednici evo i opisa puta i prostora. Podzemna željeznica stanice Neukölln, U-Bahn 7 ili Ring Bahn, pa kojih stotinjak metara dalje niz ulicu Karl Marx Straße. S ulice se kroz dvorište prođe do ulaza s lijeve strane, pa na prvi kat. Prostor se sastoji od velike dvorane koju je moguće, pregradnim zidom, prema potrebi, podijeliti u dva dijela što se i čini kad recimo folklor ima probe a u drugom dijelu se gleda TV, karta se petkom ili se štogod drugoga odvija.

Prostor je opremljen okruglim stolovima, svečano uređen, može primiti i do 200 posjetitelja. Malena bina zadovoljava potrebe ovog udruženja. Novo ozvučenje kupili su im nedavno berlinski “Brođani” u povodu 30 godina Zajednice. I prostor za ples sami u radili kao i podove, Jedino je ostao neugrađen, jer nije doteklo financija, rashladni uređaj. U jednom dijelu prostora je šank, do njega ulaz prema kuhinji u kojoj suvereno vladaju  članice Zajednice, te dalje uredska prostorija, ostava gdje stoje narodne nošnje folkloraša i brojni drugi rekviziti potrebni radu jednog ovakvog udruženja.

Ivan Salopek, posljednji predsjednik Zajednice, jednostavno se u godinu dana mandata, previše opteretio i naradio. Opominjao je u više navrata članstvo, da to ne ide tako, treba pomoć, više aktivnih, ali bez uspjeha. Sve do ostavke njegove a i ostalih iz uprave, nešto prije Božića.

Hrvatska zajednica je jedino udruženje u Berlinu koje ima prostorije u kojima se mogu održavati razna okupljanja, tribine, obljetnice, proslave. Nekad je takvu ulogu imao i prostor HKM Berlin dok se bilo na staroj adresu u Stressemanstrasse ali na sadašnjoj adresi Misije, to u prijašnjem opsegu nije moguće, prostor je manji a i dijeli se s njemačkom župom.

Volonterski rad je zahtjevan, složit će se s ovom tvrdnjom svatko tko se time bavi. Istina, pruža dosta ali puno i traži. Redovito održava Zajednica Dalmatinsku, Slavonsku, Ličku večer, Maškare, obilježava Dan žena, Dan držanosti. Mjesto je to gdje  je i naš Hrvatski glas Berlin na  Pola ure kulture, ugostio književnike, Božicu Jelušić, Iveka Milčeca, Marijanu Dokoza. Pjevali su tu često naš crkveni zbor, DueDeni, klapa Adria, slavila SD Croatia, Tijarica, Bugojno, Hrvatska nastava pričala priču o Vukovaru …

I folklor Zajednice je posljednjih godina podmlađen. Voditeljici Ankici Prskalo uspjelo je odvesti ga na Đakovačke vezove. A ima i druge planove o radu s djecom. Ni finacijski u ovom trenutku u Zajednici ne stoje loše, potvrdio nam je Ivan Salopek. Kaže, evo nas s desetak tisuća rezerve.

I nije da Zajednica nema članova. Ima, samo ta prva generacija, danas šezdeset (i više) godišnjaci, borave dio godine u Berlinu a dio u Hrvatskoj. Tako da ostane nepokriven upravo proljetno-ljetni period kad je potrebno imati rezerve financija za podmiriti stanarinu i dočekati jesen i mogućnost organiziranja priredbi i zabava po povratku ljudi s odmora.

A nije da nema u članstvu i pedesetgodišnjaka ( i mlađih). Sad je njihovo vrijeme.

Rekoh već, osjetih u subotu, iz razgovora s ljudima kako se pomalo spoznaje značenje ovog udruženja i u njemu trideset godina dugog druženja. I kako bi možda  sad bilo vrijeme još jednom preispitati spremnost ljudi na aktivniji rad.

Mira Kiš, donedavna dopredsjednica, mogla bi, kao prva predsjednica u povjesti ovog udruženje, povesti dalje Zajednicu. Ivan Salopek, donedavni predsjednik, obećao je (kad se malo odmori od velikog angažmana i zasićenja), pomoći u oblasti vođenja papira kućanstva. Treba  zadužiti aktivne za pojedine, ali konkretne dijelove rada ove kuće tako da sav teret odgovornosti i rada ne padne na leđa jedne osobe.

Vidim pozitivnim interes Ureda za Hrvate izvan domovine, najavljeni posjet Darije Krstičević i pitanje: –Kako vam možemo pomoći? Jer, trebaju pomoć. I jer sigurno kako i mogu pomoći.

Tim bi tragom mogli i drugi koji vele da se bave tijelom i dušama iseljeničkim.

Negdje sam čula onu rečenicu: Ne pitaj što domovina (zajednica) može učiniti za tebe, već što ti …

Pa eto, članovi, nečlanovi, mlađi, stariji …ako i vi upitate, možda i ljudi u Hrvatskoj zajednici dobiju ponovo snagu preuzeti odgovornost, raditi na okupljanju kako mladih  tako i novodošlih u Berlin …trebat će i oni dom, prostor, riječ, pjesmu …zajednicu, društva. Vas. Nas.

Učinilo mi se u subotu  …ima tu još žara, snage, želje i entuzijazma.

Pa evo i ja  pitam  jer mi se to što će s dogoditi sa Hrvatskom zajednicom, čini važnim za sviju: -Kako vam mogu pomoći?