piše: Marija Matijašević
Cvijeće me najbolje razumije!
Koliko se god trudila oko ljudi, oni me uopće ne razumiju.
Tko me razumije, taj me i voli.
Moje cvijeće.
I moja loza, seksarde i tudoma. Sadila sam ga od Uskrsa, zalijevala, prihranjivala, okapala, plijevila, optrgavala, pričala sa njim, hvalila ga i prskala.
Sada svaki dan me nagrađuje sa svojim lijepim cvijetovima.
A tek miris po cijelom dvorištu!
I ne samo miris, nego kada god prolazim pored njega ili me pomiluje ili me ruža ogrebe. “Zucker-Brot und Peitsche”, mislim si.
Gladiole su toliko lijepe, svaka je drugačija.
I novi cvijetovi i grmići su me iznenadili svojim izgledom, poklonjeni od kolegice. Neki cvatu već po drugi ili treći puta ove godine.
Volim različite biljke i cvjetove. Tako imam cijele godine cvijetova, koje trebam za aranžmane, za oltar. Osim toga uvijek imam zelenih trajnica, kao asparabus, kućne jele, kale.
U crkvi mi se često zahvaljuju žene, za lijepo napravljene aranžmane.
Kažem im: – Pa i vi imate doma cvijeća, pa donesite, tu u vazu na oltar, biti će ljepše! Samo dva puta se to dogodilo.
Uživajte u slikama!
Vaša Marija
