O vremenu, buri i bogatstvu
tekst i foto: Marijana Šundov
Zagreb/ 10.veljače 2015./ Snijeg u Zagrebu i dalje pada, tiho i uporno i prekriva sve. Grad izgleda drugačije. Nekako čisto i tiho.
Snijeg kao da prigušuje i one uobičajene zvukove velegrada. Pojedini prizori i zgrade su poput prizora iz neke snježne bajke.
Vraćala sam se u nedjelju, iz Splita autocestom A1, u žargonu „Dalmatinom“ , i u samo jednom popodnevu prošla sve moguće zimske, vremenske uvjete – iz Splita me ispratila „škura bura“ koja je približavanjem Zadru odnosno Maslenici i poznatom mostu sve jače udarala da bi ubrzo zatreperio znak ograničenja prometa za kamione, autobuse i slična vozila koja su potom trebala izaći sa autoceste i prometovati zaobilaznicom.
Mi sretnici koji smo mogli proći ubrzo smo osjetili na metalnim tijelima naših automobila te „refule“, nalete bure. Mislila sam kako sigurno rijetko koji vjetar je toliko opjevan kao ova naša bura. Sjetim se popularnog hita …
“Bura sve je grane slomila i tvoje je tilo obašla…Misto mene tebe jubila…i list je jedan suvi ostavila.“
Normalno da joj i pjevamo, kada toliko utječe na život ljudi i izgled samog prostora. Gdje je jaka bura nema baš bogate razgranate vegetacije. Živi primjer su sjeverne strane nekih naših otoka. Bura taj naš opjevani sjeverac stiže s kopna i puše, prelazeći preko vrhova planinskih lanaca, velikom, katkada orkanskom snagom. Za sada najjači udar bure na ovoj istoj autocesti zabilježen je u zimu 2003.godini i iznosio je 304 kilometara na sat. Pišem „škura bura“ jer postoji i ona druga vedra koja sve očisti i razbuca oblake koji poslije nje izgledaju razliveni, nejasnih rubova kao da ih je neki veseli slikar samo razmazao kistom.
Uz pjesme postoje i razne legende o buri. Jednu od takvih obradio je naš renesansni pisac Petar Zoranić (stvara u 16.stoljeću) u svom romanu „Planine“.
U romanu pjesnik sedam dana hoda po planinama tražeći lijek za nesretnu ljubav. Pjesnik luta planinama, sreće vilu Milost koja ga jedno vrijeme prati, a kada stignu do Vražjih vrata tj. „Paklenice“ vila mu ispriča priču o djevojci Buri. Uglavnom narodna priča kaže kako je Bura bila mlada i vrlo lijepa, ali i ohola djevojka iz plemenitog roda. I kako to obično biva Bura iz oholosti odbija redom sve prosce. Međutim kada izjavi kako je ljepša i od samih besmrtnih božica, Bura biva kažnjena. Nebeski vladar ju je ošinuo gromom i bacio u pakao. Kad god neka žena zgriješi istim grijehom, ohološću, Bura gorko uzdahne sjećajući se svog nekada sretnog života. Od njenih uzdaha nastaje snažan i hladan vjetar, naša bura.
Prema drugoj legendi, Bura je ponovo djevojka ali ona koja se muči i ranjava po krovovima i drveću kad netko ružno govori i upućuje psovke o vjetru. Za osvetu, može psovaču vjetar zapaliti kuću iskrom iz dimnjaka. Zbog toga, prema narodnim običajima, buru se nikad nije smjelo spominjati u psovkama.
Uglavnom, tko od putnika stigne pred ulaz tunela Sveti Rok, pobijedio je buru. Jer sa druge strane Velebita nema bure, ali ima snijega. Izlaskom iz tunela Sveti Rok evo nas u carstvu zime. Bjelina…Bijeli borovi, bijeli mostovi, bijele livade…i ples pahuljica. Autocesta dobro očišćena i prohodna.
Nakon tunela Mala Kapela snijeg i dalje svuda dokle pogled seže ali nema oblika i nema pahuljica vedro je i ubrzo zajedno sa prvim zvijezdama ugledamo i svjetla Karlovca.
Pomislim, koliko je ova naša zemlja bogata pa i samom klimatskom raznolikošću. Na tako malom prostoru toliko bogatstvo. Još kada bi to bogatstvo pratilo i bogatstvo ljudskog duha.
Samu sebe ispravljam i kažem, ne dozvoli da te kuša duh vremena i moda pesimizma i negacije svega i svačega. Ima Hrvatska ljudi bogatih duhom i ljudi bogatih djelom.
Možda smo nekad nezadovoljni situacijom, događajima i općom klimom u društvu. Možda nam se čini da ništa ne možemo promijeniti. Međutim nije tako. Dovoljno je s ljubavlju odgovorno raditi svoj posao.
Tamo gdje jesmo raditi najbolje što možemo ma koliko nam se neznatnim činio naš doprinos.
Dovoljno je s poštovanjem i ljubavlju ophoditi se sa svojim bližnjima i napravili smo nemjerljivo. Ako smo razveselili samo jednog čovjeka kao da smo uljepšali cijeli svijet. Promjena je laka, a treba početi svatko od sebe.