tekst i foto: Marija Kukić
„Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada,“ reče stara mudra narodna izreka. I to je u potpunosti točno, osobito kada je riječ o prevrtljivici o kojoj želim pisati. Ma koliko god se mnogi ne slagali s tim!
Dan je prekrasan, sunčan. Ujutro, Sunce nas pozdravlja s istoka, a navečer, umorno od cjelodnevnog putovanja, odlazi nečujno na zapad, na zasluženi počinak.
Visibabe i pokoji jaglac stidljivo vire iz zemlje i između uvelih vlati trave. Hvataju prve zrake Sunca i prizivlju mirise i cvrkute proljeća.
Jutrom je ulica obavijena maglom. Često se jedva prst razabire pred nosom. Tijekom dana, kako kada! Nekada se brzo raziđe pa se može vidjeti plavo ili turobno-sivo nebo. Nekada se opet zadrži po čitavi dan… Navečer sivilo, sivilo… jedva da se nazire svjetlost uličnih lampi.
Zatim kiša! S otvorenim kišobranima slijedi gacanje po blatu. Po stazama lokve pune vode. Cipele propuštaju vlagu i noge su dobrano mokre.
S kišom je pomiješan i snijeg. Susnježica. Ne ostaju dugo na zemlji jer tlo je nakvašeno kišom.
Kiša prestaje, snijeg sve gušće i gušće pada. Nošen vjetrom stvara snježne zapuhe. Velike, visoke. Muka i jad! Ne pomažu ni lopate sve dok vjetar ne utihne. Stihovi slavonskog bećarca kažu:
„Što sve može učiniti vjetar?
Nanos sniga dubok jedan metar!“
Snijeg prestaje. Temperature se spuštaju duboko ispod ništice. Poledica. Ulica postaje veliko klizalište. Kako za ljude, tako i za vozila. I opet malo bećarca:
„ Kako li je na ulici sada,
kada vjetar i mećava vlada?“
Opet se pojavljuje Sunce. Led i snijeg se počinju topiti… I tako gotovo svih dvadeset i osam dana. Sve se neprekidno izmjenjuje. A kako i ne bi! Veljača je, ta prevrtljivica! Jedina je „dama“među muškim rodom, jedina od svih njih najkraće traje. Dok o imenima jedanaestorice braće postoji logično objašnjenje, o nastanku njenog imena ne postoji siguran i pouzdan izvor.
Možda je zato i tako ljuta i tako prevrtljiva? Tko zna? Ili je možda zapravo samo jako razmažena jer je jedino žensko dijete u obitelji koju zovemo – godina? Jedina je sestra među jedanaestoricom braće.
Slavonci imaju i za takve prevrtljivice prigodan bećarac:
„Pola zime, nemam ložit’ čime,
glavno mi je da imam rakije!“
Uz čašicu pića i tanjurić ića, tko ne može pobijediti prevrtljivicu veljaču? A kada ponestane drva, što će Slavonac još učiniti?
„Što ćeš radit’ ove zimske dane?
‘ajd’ u šumu pa valjaj balvane!“
Pa teško je razumjeti žene. Uvijek želimo svima ugoditi pa se onda same pobrkamo u tome što bismo trebale učiniti.
Pogotovo kada se tijekom godine braća nisu potrudila držati rasporeda godišnjih doba. Netko i to mora ispraviti 🙂
Sve je to kako Marija reče. Zaista se u ovom
mjesecu ništa ne može sa sigurnošću predvid
jeti, veljača to jednostavno ne dozvoljava. U
mojem rodnom kraju kažu isto “Veljača prekre
tača